Pjesnik, prevoditelj i znanstvenik, čije se djelo smatra drugim vrhuncem, a ujedno i krajem dubrovačke barokne književnosti.
Potječe iz ugledne vlasteoske obitelji Đurđević (Giorgi, pogrešno se uvriježilo i Đorđić). Majka mu Frana unuka je pjesnika Dominka Zlatarića. Školovao se u Dubrovniku gdje je završio jezuitsku gimnaziju. Od 1693. kada je primljen u Veliko vijeće, obavljao je različite javne službe uobičajene za vlasteoske sinove, među kojima i službu kneza otoka Šipana. Na Šipanu ga je pratio glas razbludnika, a ugled nije stekao niti kao nadzornik tržnica (monopola žita) kada je zabilježio velike gubitke. Dug nastao tijekom te posljednje javne službe otplaćivao je sve do 1705. godine. Godine 1698. odlazi u Rim gdje je pristupio isusovačkom redu. Nakon završene isusovačke naobrazbe (1702) nastavnik je isusovačkih kolegija (Loreto, Prato). No, 1705. godine napušta red i vraća se u rodni grad, da bi 1706. godine pristupio benediktincima. U to vrijeme umjesto svjetovnog imena Niko uzima redovničko ime Ignjat (Injacijo), te kao pripadnik reda boravi u samostanu Svetoga Jakova na Višnjici. Niti kao benediktinac nije uspio izbjeći sukobima, od kojih je onaj sa Senatom završio Đurđevićevim progonstvom u Apuliju. Nakon pomilovanja i povratka iz Apulije posvetio se svećeničkim dužnostima i književnom radu. Od 1728. godine boravio je u Padovi gdje je nadgledao tiskanje svojih djela. U Padovi mu je obećano, ali ne i dano nasljedno mjesto profesora egzegeze, pa se 1731. godine vraća u Dubrovnik i do kraja života, uz kratki boravak na Mljetu, živi u samostanu Sv. Jakova na Višnjici blizu Dubrovnika. Unatoč incidentima, u Dubrovniku je uživao veliki ugled.
Đurđevićeve pjesme mogu se grupirati u odnosu na jezik kojim je pisao, odnosno na latinske i hrvatske stihove. Pedesetak osmeračkih pjesama objavio je zajedno s Uzdasima Mandalijene pokornice u zbirci Pjesni duhovne i djeloizpravne (1728). Dio pjesama pisanih na hrvatskom jeziku sakupio u rukopisnoj zbirci Pjesni razlike, koja sadrži religioznu liriku (Pjesni bogobojazne), prijevode basana (Pričice u slovinski jezik iz Gabrije, grčkoga spjevaoca prinesene), pastoralne pjesme (Egloge aliti razgovori pastijerski), dulje pripovjedne pjesme temeljene na Boccacciu sa lokaliziranim domaćim imenima i ambijentom (Razlike zgode nesrećne ljubavi), pjesme bliske folklornom izrazu, te ljubavne pjesme najčešće začuđujuće poante, koje postupcima i sadržajima nasljeduju baroknu književnu tradiciju (Bunićeva Plandovanja).
Autor je parafraze biblijskih psalama s pridodanim komentarom objavljene 1729. pod naslovom Saltijer slovinski. Nabožne tematike je i Đurđevićeva religiozna poema Uzdasi Mandalijene pokornice, kojom nastavlja žanrovsku tradiciju “baroknih plačeva” dubrovačkih, osobito baroknih pjesnika I. Gundulića, I. Bunića Vučića i dr. Dubrovačku književnu tradiciju nasljeduje i komičnom poemom, svojim najuspjelijim djelom Suze Marunkove. Đurđevićeva sklonost ljubavnoj parodiji vidljiva je i u eklogama, te u zbirci ljubavnih pjesama naslovljenih Ljuvene pjesni.
Zbirka Pjesni razlike sadrži i nekoliko uvodnih prizora drame, najvjerojatnije tragikomedije Judita, koju je književnopovijesna znanost često poistovjećivala s dramom Oslobođenje Betulije A. Gleđevića. No, Gleđevićevo djelo ustvari je prijevod oratorija Girolama Giglija, koje je Đurđević najvjerojatnije poznavao u izvorniku budući da je održavao prepisku s Giglijem.
Đurđevićeva prozna djela uključuju životopise proroka Davida i svetog Benedikta, prijevode s talijanskog, korespondenciju, te znanstvena djela u kojima se zanima poviješću Ilirije (Antiquitaties Illyriscae), crkvenom poviješću Ilirije (nedovršena Illyricum sacrum), dubrovačkom književnošću (Vitae et carmina nonnulorum illustrium civium Rhacusinorum gdje donosi bilješke o šezdesetak dubrovačkih pisaca s primjerima iz njihovih djela), lokalitetom brodoloma Sv. Pavla (Mljet a ne Malta) i dr. Zastupajući tezu o Pitagorinom autorstvu Ilijade, prethodnik je tzv. “homerskog pitanja”. Autor je i nekoliko djela s područja astronomije, u kojima se suprotstavlja učenjima Kopernikovim i Galilejevim jer su suprotna Svetom pismu.
Tekst prema:
- Ignjat Đurđević: Pjesni razlike, Uzdasi Mandalijene pokornice, Saltijer slovinski, Pet stoljeća hrvatske književnosti knj. 18, Zora – Matica hrvatska, Zagreb, 1971.
