Dubrovački renesansni petrarkistički (bembistički) pjesnik, svoj je kanconijer posvetio legendarnoj Cvijeti Zuzorić. Osobito je cijenjen kao prevoditelj.
Potječe iz pučke, ali vrlo ugledne i bogate obitelji. Školovanje započeto u Dubrovniku nastavlja na sveučilištu u Padovi, gdje od 1577. do 1581. studira filozofiju, pravo i medicinu. Zbog svog znanja i sposobnosti izabran je za studentskog rektora, te se istakao u smirivanju studentskih nereda, pa su mu studenti u Padovi u znak zahvale postavili pohvalu na mramornoj spomen ploči. Godine 1587. vratio se u Dubrovnik. Dvije godine kasnije oženio se bogatom jedinicom Marom Đonović, nastavivši do kraja života upravljati obiteljskim imanjem u Cavtatu i Konavlima. Život mu je bio ugodan i oslobođen egzistencijalnih briga, te je živeći izvan Grada prijateljevao sa S. Bobaljevićem Glušcem, M. Menčetićem Matufićem, Dinkom Ranjinom i dr.
Zlatarićev hrvatski opus uključuje prijevode Sofokla, Tassa i Ovidija objavljene 1597. godine u Veneciji pod naslovom Elektra, tragedija, Ljubmir, pripovijest pastirska, te Ljubav i smrt Pirama i Tizbe iz veće u tuđih jezika u hrvatski složene (ova druga osobito je značajna i zbog spomena hrvatskog jezika). Jurju Zrinskom posvetio je prijevod Sofoklove Elektre koju, za to vrijeme neuobičajeno, prevodi s grčkog izvornika, Cvijeti Zuzorić posvetio je Ljubav i smrt Pirama i Tizbe, dok je Mihi Matufiću posvetio Ljubmira. Zlatarić je Tassovu Amintu preveo u dvije varijante, od kojih je prva varijanta, sastavljena u nerimovanom stihu, zanimljiva jer je objavljena 1580. godine, godinu dana prije objavljivanja Tassova izvornika, dok je druga, obzirom da prvom nije bio zadovoljan, dorađenija i objavljena pod kroatiziranim naslovom Ljubmir. Prijevodu Ovidija Zlatarić je pridodao i svoje stihove, odnosno 26 nadgrobnica (epitafa), od kojih su neki upućeni drugim dubrovačkim pjesnicima.
Zlatarićev kanconijer Pjesni razlike sačuvan je u rukopisu i objavljen je tek u ediciji Stari pisci hrvatski 1899. godine. Pjesni razlike sastavljene su od uglavnom ljubavnih pjesama inspiriranih ljepotom Cvijete Zuzorić, a nastalih na tragu bembističkog petrarkizma (naziv po venecijanskom pjesniku Pietru Bembu, koji je zastupao povratak izvornom Petrarki i njegovim Rasutim rimama, ponad svega tražeći napuštanje senzualnih motiva i povratak platonskom slavljenju ljubavi, odnosno općenito neoplatonističkom idealizmu).
Za razliku od stihova napisanih hrvatskim jezikom, Zlatarićeva djela napisana na talijanskom jeziku gotovo su u cijelosti izgubljena.
Osobito se cijeni njegov prevoditeljski rad i smatra ga se najboljim hrvatskim renesansnim prevoditeljem, kako zbog vještine versifikacije (za prijevod Ovidija koristio je marulićevske dvostruko rimovane dvanaesterce), tako i zbog pjesničke nadarenosti. Prema konvencijama toga doba, prepjevi i prijevodi smatraju se originalnim djelima, te su značajno obogatili hrvatsku renesansnu književnost.
Tekst prema:
- Djela Dominka Zlatarića, prir. P. Budmani, Stari pisci hrvatski knj. XXI, JAZU, Zagreb, 1899.
