Gustav Flaubert je, uz Balzaca, vodeći francuski realistički književnik i jedan od najvećih svjetskih romanopisaca, čijim se remek-djelom smatra njegov prvi roman Gospođa Bovary (1857.), tragična priča o ženi normandijskog provincijskog liječnika.
Odrastao je u liječničkoj obitelji u Rouenu. Započeo je studij prava u Parizu, no nije ga dovršio. Od mladosti se usmjerio prema književnom stvaralaštvu, pisanje je doživljavao kao poziv i poslanje i čitav mu je život bio predan. Živio je na obiteljskom imanju Croisset, u blizini Rouena, gdje je napisao sva svoja djela. Danas je tamo Flaubertov muzej. Uživao je ugled u onodobnim francuskim književnim i mondenim krugovima, dopisivao se s George Sand, a s pjesnikinjom Louisom Colet bio je u ljubavnoj i prijateljskoj vezi. Prema jedanaest godina starijoj i oženjenoj Elisi Foucault, u koju se zaljubio kao petnaestogodišnjak, gajio je ljubav čitav život. S prijateljem Maximeom Du Campom, također sinom liječnika, puno je putovao – po Francuskoj i Europi, a od 1849. po Srednjem istoku (najprije po Egiptu, a potom po Maloj Aziji). To iskustvo putovanja i upoznavanja drugih ljudi, zemalja, krajeva, prirode, doprinijelo je, kako je sam Flaubert isticao, njegovu osjećaju sebe kao građanina svijeta, neograničena prostornim i kulturnim okvirima, jednaka svim drugim ljudima.
Svoje najpoznatije djelo, Madamme Bovary, Flaubert je skicirao tijekom putovanja po Istoku, a priču zasniva na temi »mističke i zemaljske neutažive ljubavi«. Po povratku u Croisset počeo je pisati roman i na njemu je radio pet godina. Flaubert je, naime, težio stilskoj, jezičnoj i strukturnoj iznimnoj dotjeranosti teksta. Predano je i marljivo radio na pisanju i stilizaciji izraza. Autor u romanu detaljno realistički oslikava društvo i običaje u provinciji, a lik glavne junakinje precizno i fino nijansira tako da stvara novu stvarnost – bovarizam. Pojmom bovarizma (za koji je zaslužan filozof Jules de Gaultier) do danas se označava sklonost pojedinca da poput Eme Bovary osjeća kako je stvoren za drukčiji život od onoga u kojem se našao te ne prihvaća okolnosti vlastita života. Romanom Gospođa Bovary, ističe Ingrid Šafranek (1995) Flaubert je »obnovio roman psihološke analize, stvorio novu poetiku romana i prvi postavio zahtjev za svjesnom umjetnošću pisanja«.
Kad je roman objavljen, 1856. godine u časopisu Revue de Paris, uzburkao je francusku javnost i optužen je za povredu javnog morala. Moralistima nije bilo prihvatljivo književno tematiziranje ženskoga preljuba i ljubavnog utočišta koje je junakinja nalazila izvan braka. Nije bilo prihvatljivo ni tematiziranje junakinje koja odbija ulogu koju društvo pred nju postavlja, ne nalazi radosti ni u supružništvu ni u majčinstvu. Vodio se sudski proces koji je u veljači 1857. okončan za roman oslobađajućom presudom. Roman potom izlazi kao samostalna knjiga i doživljava velik uspjeh. Javna sablazan i sudski proces nisu mu naškodili; dapače, bili su mu izvrsna reklama.
Gospođa Bovary najpoznatije je Flaubertovo djelo. Premda su mu i kasnija djela zapažena i hvaljena, sva su ostala u sjeni tragične priče o Emi Bovary koja je nadahnjivala brojne umjetnike, te je višestruko obrađivana i u drugim medijima – filmu, kazalištu, operi.
Ostala su Flaubertova djela: romani Salammbô (1862.), Sentimentalni odgoj (L’Éducation sentimentale, 1869.), Iskušenje sv. Antuna (La Tentation de saint Antoine, 1874.); Tri pripovijetke (Trois contes, 1877.); knjiga putopisa Po poljima i žalima (Par les champs et par les grèves, 1886.); kazališni komad Kandidat (Le Candidat, 1874.) s kojim na sceni nije imao uspjeha.
Gustave Flaubert 8. svibnja 1880. doživio je moždani udar i umro. Pokopan je u Rouenu. U prosincu te godine počet će se objavljivati njegovo posljednje djelo – roman Bouvard i Pécuchet. Taj je roman uz Rječnik uvriježenih ideja na hrvatskome objavljen tek 2012. (u izdanju Matice hrvatske). Bogata Flaubertova korespondencija objavljena je (u 10 svezaka) od 1926. do 1930. godine.
Flaubertov profinjen stil pisanja smatra se jednim od najviših dometa francuske proze i romaneskne proze uopće. Svojim je dubinskim psihološkim analizama i stilskom perfekcijom stvorio djelo koje je imalo golem utjecaj na ne samo realističnu, nego i na svu kasniju pripovjednu prozu zapadne književnosti: kao uzor i omiljenog pisca navode ga Daudet, Maupassant, Zola, Kafka, Faulkner, Nabokov, Sartre, Coetzee, Llosa i brojni drugi velikani književnosti.
dr. sc. Jelena Vignjević
O Flaubertu, Gospođi Bovary, kontekstu tog romana i autoru više pročitajte u eseju prevoditeljice ovog djela Divine Marion.
