Francuski književnik Guy de Maupassant otac je modernističkog pripovijedanja i jedan od najvećih europskih novelista. Deklarirani je sljedbenik Émilea Zole i njegovih ideja naturalizma, ali se također inspirirao radom svojih književnih mentora i prijatelja Flauberta i ruskog realista Turgenjeva.
Rođen je u bogatoj buržoaskoj obitelji u dvorcu Miromesnil blizu mjesta Tourville-sur-Arques, nedaleko grada Dieppea u idiličnoj Normandiji. Njegova se neovisna i hrabra majka razvela od oca kada mu je bilo 11 godina, izazvavši svojim činom sablazan okoline. Dječaka je tako odgojila i na njega najviše utjecala majka, izuzetno obrazovana i načitana, veliki ljubitelj književnosti. Pohađao je školu nedaleko normandskog grada Rouena i već u djetinjstvu upoznao Gustava Flauberta, rođenog upravo u Rouenu, prijatelja njegove majke koji će mu kasnije biti književni pokrovitelj i uzor.
Maupassant je kao dragovoljac sudjelovao u Francusko-pruskom ratu (1870-1871) i istakao se hrabrošću. Nakon ponižavajućeg poraza Francuske preselio se u Pariz i desetak godina radio činovnički posao. Preko Flauberta tamo upoznaje utemeljitelja naturalizma Émilea Zolu i ruskog pisca Ivana Turgenjeva koji u to vrijeme živi u egzilu u Parizu, s kojima se također zbližio. Počinje pisati slijedeći principe realizma i Zolinog naturalizma, pod Flaubertovim tutorstvom. Flaubert mu omogućava objavljivanje prvih radova. Nakon 1878. počinje surađivati kao novinar i urednik u vodećim pariškim novinama kao što su Le Figaro, Gil Blas, Le Gaulois i l’Écho de Paris. Književnu slavu donosi mu novela Dunda (Boule de Suif) iz 1880. godine. Priča je objavljena u zbirki novela Večeri u Médanu, u kojoj su Zola, Maupassant i drugi istaknuti pristaše naturalizma objavili po jednu pripovijetku, sve na temu Francusko-pruskog rata. Ta priča pretvorila ga je u književnu zvijezdu. Objavio je još niz priča s istom, ratnom temom, među kojima se ističu Dva prijatelja, Gospođica Fifi, Luda, Majka Divljana, Čiča Milon i druge. Sljedećih desetak godina njegovo su na žalost kratko stvaralačko razdoblje: objavljuje veliki broj, preko 300, novela sabranih u ukupno čak 16 zbirki, i šest romana (Jedan život, 1883; veliki komercijalni uspjeh Bel-Ami 1885; njegov najbolji roman Pierre et Jean, 1887).
Sve knjige mu se jako dobro prodaju i Maupassant se, vješt u poslovima, obogatio svojim književnim radom. Ljubitelj putovanja i mira u prirodi, zarađenim novcem kupio je brod nazvan prema romanu Bel-Ami, te njime krstario Sredozemljem i Atlantikom, posjetivši pored francuske obale i Alžir, Italiju, Englesku, cijelo vrijeme neumorno pišući. U Parizu se zbližava s drugim književnim velikanima kao što su Alexander Dumas sin i teoretičar i filozof Hippolyte Taine.
Bio je vođa protivnika gradnje Eiffelovog tornja u Parizu, kasnijeg simbola grada: glasovita je anegdota prema kojoj je, nakon što je unatoč prosvjedima ne malog broja uglednih intelektualaca toranj ipak sagrađen, svakodnevno objedovao upravo na tornju – zato što je to jedino mjesto u gradu s kojega se toranj ne vidi.
No, na vrhuncu svoje književne karijere utonuo je u samoću, izolaciju i depresiju, duševnu bolest izazvanu sifilisom kojim se zarazio u mladosti, te je 1892. godine pokušao samoubojstvo. Provevši zadnju godinu života u privatnoj mentalnoj bolnici, umro je sljedeće 1893. godine u Parizu, u dobi od svega 42 godine.
Njegove priče pokazale su se idealnima za brojne filmske adaptacije, među kojima se ističe klasični vestern Johna Forda Poštanska kočija koji se temelji na Maupassantovoj Dundi.
