Najvjerojatnije ubijajući dosadu, mladi dubrovački plemić Junije (Džono, Džonko) Kalićević (de Calich) (1399-1457) upisao je u svesku Carinskog statuta (Liber statutorum doane) 1421. godine najstarije poznate hrvatske umjetničke stihove.
Riječ je o dva i pol dvostrukorimovana dvanaesterca, što je ujedno i najstarija potvrda tog kasnije najpopularnijeg stiha hrvatske renesansne književnosti. Stihovi glase:
Sada sam ostavljen srid morske pučine,
valovi moćno b’jen, daž dojde s visine,
kad dojdoh na kopno, mnih da sam […]
“Ovi su stihovi početak pjevanja koje će kulminirati u Osmanu, u Plandovanjima, u Ljuvenim pjesmama, i koje se nastavlja u Mažuraniću, u Kranjčeviću, u Ujeviću, u Krleži.” (I. Frangeš). Kalićević ih je zapisao tipom ćirilice koji se tada pored latinice upotrebljavao u Dubrovniku.
Na temelju njihove izgrađenosti može se pretpostaviti da su zasigurno postojali i stariji pjesnici.
Junije Kalićević upisao je na stranice Carinskog statuta
najstarije sačuvane hrvatske umjetničke stihove (1421.)
Autor teksta: Zvonimir Bulaja
