Franz Kafka jedna je od najneobičnijih figura književnosti 20. stoljeća. Rođen u obitelji židovskog trgovca u Pragu (Češka, tada dio Austro-Ugarske), bio je najstariji od šestero djece, no dva su mu brata umrla u mladosti, te je Franz rastao s tri sestre. Njihov je otac bio vrlo uspješan poslovni čovjek, a i majka je radila u obiteljskoj trgovini, te su djeca uglavnom rasla sama, pod paskom raznih dadilja i posluge.
Nakon osnovne škole, Kafka je pohađao klasičnu gimnaziju, a nakon mature 1901. godine upisao je studij kemije, ali nakon samo dva tjedna predavanja prebacio se na pravo. Tijekom studija upoznao je Maxa Broda, koji će mu do kraja života ostati najbližim prijateljem. Također se pridružio književnom klubu njemačkih studenata, i čitao strastveno i široko, od klasika (koje je čitao na izvornom grčkom i latinskom), preko Goethea, do Gogolja, Dostojevskog, Flauberta i suvremenih čeških pisaca. Studij je završio 1906. godine i, nakon obaveznih godinu dana stažiranja, zaposlio se u osiguravajućoj kući Generali. No, desetosatno radno vrijeme (od 8 do 18 sati) previše ga je opterećivalo, oduzimajući mu vrijeme za pisanje, koje je smatrao sve važnijim, pa je ubrzo dao otkaz i pronašao novi posao u Radničkom osiguravajućem institutu za Češku. Tu je završavao s poslom znatno ranije, pa se mogao posvetiti pisanju.
Godine 1912. upoznao je Brodovu rođakinju Felice Bauer, s kojom je započeo vezu koja je potrajala sljedećih pet godina, dobrim dijelom preko pisama. Dvaput su objavili i zaruke, iako se nikad nisu vjenčali, a Kafka je navodno istovremeno održavao vezu i s jednom njezinom prijateljicom. Opsjednut ženama i seksom, Kafka je često posjećivao bordele, a skupljao je i erotske časopise svoga vremena, no po tvrdnjama prijatelja, istovremeno je bio i jako stidljiv, uvjeren da je ružan, te stoga prestrašen da će ga svaka žena odbiti. Za vrijeme veze s Felice, Kafka je napisao brojne kratke ili dulje priče, među kojima i Preobražaj. Veza se prekinula 1917., iste godine kad je Kafki dijagnosticirana tuberkuloza. Nakon toga, zaručio se i treći put, s Julie Wohryzek, a premda su neko vrijeme čak i živjeli zajedno, ni ovaj se brak nije ostvario – možda i zbog protivljenja Kafkina oca, kojem se nije sviđala zamisao da mu se sin oženi ne-židovkom. Otprilike u to vrijeme, Kafka je započeo pisati i Pismo ocu, autobiografsku prozu koja je u krajnjoj verziji dosegnula više od stotinu stranica.
Također je sa šogorom osnovao tvrtku za proizvodnju azbesta, u kojoj je isprva živahno sudjelovao, no s vremenom mu je dojadilo trošiti vrijeme na to. Ovaj sukob između potrebe za poslom od kojeg će živjeti i potrebe za pisanjem za koje je živio progonio je Kafku sve do 1918. godine, kad je od instituta dobio invalidsku mirovinu. To mu je omogućilo da neko vrijeme provede na selu, na imanju na kojemu je radila jedna od njegovih sestara. Ovo je razdoblje sam Kafka opisao kao »možda najsretnije« u životu, a tamo je napisao i cijelu seriju crtica koje su kasnije objavljene kao Aforizmi iz Züraua.
Godine 1920. započeo je još jednu vezu, s češkom novinarkom Milenom Jesenskom, kojoj je napisao brojna pisma, danas znana pod zajedničkim naslovom Pisma Mileni. Konačno, 1923. godine upoznao je i Doru Diamant, s kojom je neko vrijeme i živio u Berlinu.Ostatak života proveo je uglavnom po sanatorijima za liječenje tuberkuloze, od čijih je posljedica i umro 1924. godine. Pokopan je na Novom židovskom groblju u Pragu.
Gotovo sve što je napisao – procjenjuje se oko 90% materijala – Kafka je prije smrti uništio, uglavnom spalio. Iako mu je pisanje bilo iznimno važno, nije mnogo držao do objavljivanja ili slave, te je za života objavio vrlo malo toga, a sva svoja pisana djela, od književnosti do dnevnika i pisama, oporučno je ostavio Maxu Brodu uz izričitu uputu da sve spali, i to nepročitano. Brod se bezočno oglušio na ovu uputu, te između 1925. i 1935. godine objavio Kafkina sabrana djela. S obzirom na Kafkin neuredan način rada, Brod je tu imao podosta posla: roman Proces, na primjer, imao je neka nedovršena poglavlja, a nisu bila ni numerirana; drugi slavni roman Dvorac vrvio je nedovršenim rečenicama. Izdanja koja su tako ugledala svijet bila su dakle i proizvod Brodova uredničko-dopisivačkog rada. Tek mnogo kasnije, međunarodna skupina stručnjaka rekonstruirala je, prema sačuvanim rukopisima, originalne tekstove Kafkinih romana.
Zbog kombinacije jednostavnog, naizgled objektivnog stila i apsurdnih, košmarnih motiva, Kafka je utjecao na brojne druge pisce, od svojih suvremenika ili gotovo suvremenika – po dojmu jeze i bespomoćnosti protagonista često se približavao izražajnosti ekspresionizma, po motivici nije bio daleko od nadrealista – no isto je tako i anticipirao brojne pokrete koji će uslijediti. Osobito su se na Kafkino nasljeđe pozivali egzistencijalisti poput Camusa i Sartrea, te apsurdisti poput Becketta i Ionesca, ali i mnogi drugi, te se njegove tragove može pronaći sve do magijskog realizma Borgesa i Marqueza ili suvremenih filozofskih romana Milana Kundere.
Milena Benini
