Hrvatski književnik – pjesnik, novelist i dramski pisac – iz razdoblja moderne, sa samo 27 godina tragično je preminuo na samom početku Prvog svjetskog rata, ali je stvorio obiman književni opus u kojemu posebno iskače antologijska zbirka Z mojih bregov, uz Krležine Balade Petrice Kerempuha vrhunsko ostvarenje suvremene kajkavske lirike.
Pučku školu polazio je u rodnom mjestu. Godine 1894. odlazi u Zagreb, gdje je 1906. godine maturirao. Zatim upisuje slavistiku i klasičnu filologiju u Zagrebu, ali studij prekida nakon što je zbog sudjelovanja u studentskom štrajku isključen sa Sveučilišta. Godine 1908. nakratko studira u Pragu. Iste godine vraća se u Zagreb gdje nakon završetka studija (1913) radi kao profesor na zagrebačkoj Drugoj realnoj gimnaziji. Kao pričuvni kadet 27. domobranske pješačke pukovnije mobiliziran je u jesen 1914. godine. Sudjelovao je u borbama na srpskom bojištu gdje je i poginuo odmah na početku rata – u 27. godini. Okolnosti pogibije nisu sasvim jasne, pa postoje mišljenja, čak i neke indicije, da se radilo o samoubojstvu, odnosno namjernom izlaganju neprijateljskom metku.
Bio je pripadnik pravaškog omladinskog pokreta, te je pokrenuo i uređivao pravaški časopis Mlada hrvatska (1908-1909, 1911). Njegovi članci, književne i kazališne kritike bili su razasuti po brojnim časopisima (Vijenac, Hrvatska pozornica, Književni prilozi, Pobratim, Prosvjeta i dr.) sve do 1942. godine, kada su objavljeni u Člancima i kritikama sabranih djela.
U spomen 11. listopada 1903 (Hrvatsko pravo, 1903), prvu objavljenu pjesmu, napisao je povodom otkrivanja spomenika A. Starčeviću, potpisavši se pseudonimom Hrvatski đak. Nekoliko njegovih pjesama (Zrcalo, Childe Harold i dr.) uvršteno je u Hrvatsku mladu liriku (1914), jednu od najpoznatijih antologija hrvatske poezije. Autor je sonetnog ciklusa Četiri grada (1913), u kojemu je zamjetan utjecaj poetike parnasovaca.
Vrhuncem Galovićeva pjesništva smatra se njegova dijalektalna poezija, odnosno ciklus Z mojih bregov (napisan 1913. i 1914. godine, a u cijelosti objavljen u Krležinoj Književnoj republici 1925. godine). Riječ je o ciklusu kojeg tvore dvadeset i dvije pjesme, od trideset koliko ih je Galović namjeravao napisati, usustavljene prema godišnjim dobima, koje na podravskoj kajkavštini ostihotvoruju ugođaje tjeskobe, prolaznosti i usamljenosti.
Autor je uglavnom kraćih proznih djela (Nesreća, Marica, U sutonu; 1908) među kojima se svojim izrazitim modernističkim pripovjednim postupcima ističe Svekar (1912), te nešto opsežnije Začarano ogledalo (1913) i Ispovijed (1914).
Galovićeva dramska djela čine fizički najveći dio njegovog opusa: napisao je čak 17 drama, a još 11 ih nije dovršio. Većina njih objavljena je tek posthumno u Djelima Frana Galovića (1942-1944).
Za života je objavio dramu Tamara (1907), sadržajno blisku baladi sa motivima ljubavi i smrti, nastalu prema istoimenoj poemi M. J. Ljermontova. Tamara je “postavljena na čvrstoj motivacijskoj osi subjektove nakane: čežnje za idealnom ljubavi koja se preobražava u tipično secesijsko sjedinjenje Erosa i Thanatosa” (D. Detoni Dujmić). Osim prozne, postoji i druga verzija te drame sastavljena u stihu.
Trilogija Mors Regni (Zvonimir, Stjepan II. i Petar Svačić) bavi se hrvatskom poviješću.
Drame Mati (1908), Pred zoru (1908) i Pred smrt (1913) smještene su u ruralnu sredinu. Pred smrt je realistička, naturalistička jednočinka, čiji je kraj, međutim, simbolički: u zadnja dva prizora pojavljuje se nadnaravni lik Neznanke, koja znači smrt, ali ne više njenu biološku, nego metafizičku, spiritualnu stranu (Senker). Tu dramu i suvremena kritika i novije interpretacije ističu kao najuspjelije Galovićevo dramsko djelo, te se u njoj prepoznaju postupci moderne i poetika ekspresionizma i Maeterlincka.
Tema jednočinke Valovi (napisana 1909, tiskana poslije autorove smrti 1916.) je stereotipni ljubavni trokut, uz vrlo uspjeli “salonski dijalog”. U radničku, urbanu sredinu smještena je nedovršena drama Sodoma (1911), koju karakterizira urbana zagrebačka kajkavština.
Simbolistički misterij Marija Magdalena (1912) sastavljen je u stihovima. Biblijska grešnica Marija Magdalena prikazana je izrazito erotizirano, pa je ta drama odbijena za prikazivanje zbog mogućih prosvjeda svećenstva.
“Kroz Galovićeve je dramske tekstove prohujalo sve ono što se nataložilo u burnim godinama tzv. moderne, odnosno hrvatske varijante srednjoeuropske secesije” (D. Detoni Dujmić), od Ibsena i Strindberga, preko Maeterlincka i Hauptmanna, do Wildea. U tim “dramskim pričama za čitanje” (D. Detoni Dujmić) suprotstavljena je zbiljnost i fantastika, čime ostvaruju prizore u kojima je realistička zamisao predmetom simboličkog i poetskog očuđenja.
Dvije njegove jednočinke, Grijeh i Tamara, postavljene su na scenu kada je Galović imao samo 20 godina (rujan 1907), a trilogija Mors regni izvedena je u sezoni 1908/9. Nakon autorove smrti, 1916. godine, izvedene su i drame Pred smrt i Mati.
Pisao je i kazališne kritike u kojima je iznosio vlastite poetske smjernice, među kojima se ističe težnja za poetizacijom dramskog izraza.
Tekst prema:
- Djela Frana Galovića, prir. Julije Benešić, Hrvatski izdavalačko bibliografski zavod, Zagreb, 1942-43.
O Galoviću pročitajte i esej (nekrolog) kojega je povodom njegove smrti napisao njegov prijatelj i prireditelj njegovih sabranih djela, književnik Julije Benešić.
