Dramatičar, pjesnik i kazališni djelatnik grčkog porijekla, Dimitrija Demeter je jedan od vodećih književnika ilirskog preporoda, najzaslužniji za utemeljenje novijeg hrvatskog kazališta.
Porijeklom je iz bogate grčke trgovačke obitelji koja se u 17. stoljeću doselila u Hrvatsku. Gimnaziju je polazio u Zagrebu. Studirao je u filozofiju u Grazu (1827-1829) i medicinu u Beču (1829-1834). Studij medicine nastavio je u Padovi gdje je 1836. godine i diplomirao. Liječničko zvanje napustio je najvjerojatnije oko 1841. godine, kada se pridružio voditeljima hrvatskog narodnog preporoda. U tom razdoblju prestaje pisati na novogrčkom, nastavljajući stvarati na hrvatskom jeziku. Kao osnivač Društva dragovoljaca zagrebačkih (1847), organizator gostovanja novosadskog Letećeg diletantskog kazališta (1853), te repertoarskom prevoditeljskom djelatnošću, uvelike je pridonio utemeljenju stalnog zagrebačkog kazališta (1861), kojega je bio umjetnički ravnatelj, dramaturg i upravitelj. Sudjelovao je u ustanovljavanju hrvatskog pravnog i političkog nazivlja u Juridisch-politische Terminologie für die slavischen Sprachen Oesterreich (1853). Bio je urednik i suradnik brojnih časopisa (Danica, Hrvatski sokol, Iskra, Kolo, Narodne novine, Neven, Südslavische Zeitung i dr.) u kojima je objavljivao književna djela, programatske članke, prikaze, jezične rasprave i dr.
U dramskom stvaralaštvu okušao se već u gimnazijskim danima tragedijom na novogrčkom jeziku (Virginija). Godine 1838. objavio je Dramatička pokušenja, odnosno, drame Ljubav i dužnost te Krvna osveta nastale prema predlošcima dramskih djela A. Gleđevića (Zorislava) i Š. Gundulića (Sunčanica).
Iako je već prvim pokušenjima, točnije njihovim programatskim predgovorom, postao jedna od središnjih figura onodobnog književnog života, potpunu afirmaciju stekao je romantičarskom historijskom poemom Grobničko polje (Kolo, 1842), čiji je lirski odlomak, Pjesma Hrvata bio jedna od najpopularnijih preporodnih budnica. Riječ je o pjesmi Prosto zrakom ptica leti koju je uglazbio V. Lisinski. Poema je nastala povodom šestote obljetnice bitke na Grobničkom polju, gdje su prema legendi koja se u to doba smatrala povijesnom činjenicom Hrvati porazili Tatare (Mongole). Uzor Demetru u prvom redu je Byron.
U razdoblju od 1844-1846. Demeter je u Iskri objavio niz prošlošću sadržajno zaokupljenih pripovijedaka (Ivo i Neda, Otac i sin, Jedna noć, Vijavica). Premda te pripovijetke nemaju veće umjetničke vrijednosti, smatra ga se za utemeljitelja hrvatske novelistike.
Godine 1844. Demeter je u Beču objavio povijesnu tragediju Teuta, praizvedenu tek 1864. godine. Premda je ranije imala uspjeha kod čitatelja, na sceni nije doživjela uspjeh. Nastala na historiografskim (Polibijeva Historija, rat Teute i Rima 229. godine pr. n. e. zbog gusarstva) i književnim (Vergilije, Shakespeare, Schiller, Kleist, stari dubrovački pisci) izvorima, Teuta interpretira pad naroda kao posljedicu njegove neslogom obilježene prošlosti, izražavajući politički program i ideologiju ilirskog pokreta, ponajviše po pitanju ilirskog porijekla Hrvata. Osnova motivacije likova je sukob ljubavi i dužnosti, tipično klasicistički motiv. U dramaturškom aspektu rukovodi se, osim ponajviše klasicističkim načelima, Shakespeareom i Schillerom. Patriotska romantična uzvišenost prekida se arkadijskim idiličnim prizorima. S Teutom se po prvi put u dramu uvodi epski deseterac.
Kazališnu scenu Demeter je obilježio i kao autor libreta opera Ljubav i zloba (praizvedena 28. 3. 1846) i Porin (1850-1851), za koje je glazbu skladao Vatroslav Lisinski. Libreto Ljubavi i zlobe, prve hrvatske opere, nastao je preradom libreta Janka Cara (1822-1876), čiji je prvotni naslov bio Uzajamna vruća ljubav. Dramaturški se osobito uspjelim smatra Porin, gdje je povijesna građa upotpunjena uspjelim romantičarskim ljubavnim zapletom.
Nekoliko Demetrovih dramskih djela smatra se izgubljenim (Dion, Pomoć iznenada), dok je u rukopisu sačuvana još drama na njemačkom jeziku Der Eispalast (Ledeni dvorac) napisana najvjerojatnije 1852.
Tekst prema:
- Dimitrije Demetra Grobničko polje, Liber-Mladost, Zagreb, 1973.
- Janko Car i Dimitrija Demeter: Libreti opera Vatroslava Lisinskog, prir. Vladan Švacov, Nikola Batušić, Martina Aničić, Glazbena knjižnica Matice hrvatske, knjiga 1, Matica hrvatska, Zagreb, 1999.
- Dimitrija Demeter: Teuta, prir. dr. David Bogdanović, St. Kugli, Zagreb, 1919.
