Dragutin Domjanić je jedan od najistaknutijih hrvatskih pjesnika kajkavskog dijalekta.
Nakon djetinjstva provedenog na obiteljskom vlastelinskom imanju u Krči, Domjanić odlazi na školovanje u Zagreb, gdje kao pitomac plemićkog konvikta završava gimnaziju. U Zagrebu studira pravo, te s rigorozom doktorira 1899. godine. Službovao je kao sudski pristav, istražni sudac, a od 1906. godine Domjanić je vijećnik Banskog stola u Zagrebu. Bio je član JAZU, predsjednik zagrebačkog PEN-a i predsjednik Matice hrvatske. U raspri između mladih i starih, Domjanić se kao modernist priklonio mladima.
Prvu pjesmu Ljubav k domovini objavio je, pod pseudonimom Milivoj Seljan, u Bršljanu 1892. godine, dok je prvu pjesmu potpisanu vlastitim imenom objavio 1895. godine u Viencu (Ridi Pagliaccio). Godine 1909. objavljuje zbirku Pjesme u kojoj, pod utjecajem Verlainovske poetike, ali i vlastitog plemićkog porijekla, dominiraju motivi terasa, parkova, marioneta, markiza, paževa i dr. U svojim kajkavskim stihovima Domjanić proširuje motivski repertoar u rasponu od domoljubnih motiva do motiva vezanih za pučku kulturu. Zbog ponavljanja u formi i sadržaju, Domjanićeva poezija pisana standardnim hrvatskim jezikom ocijenjena je slabijom od njegove dijalektalne kajkavske poezije, koju je pozitivno prihvatilo najšire čitateljstvo. Pjesme kao što su Fala ili Popevke sam slagal u uglazbljenoj verziji Vlahe Paljetka ostale su iznimno popularne i do danas.
Autor je zbirki kajkavskih pjesama: Kipci i popevke (1917), V suncu i senci (1927) i Po dragomu kraju (1933). Svojim dijalektalnim pjesništvom Domjanić je afirmirao modernistički senzibilitet, ali i unaprijedio rubni položaj dijalektalne lirike.
U časopisima (Vienac, Savremenik, Književni jug, Nada i dr.) je objavljivao poeziju i književne prikaze. Prevodio je J. W. Goethea, H. Heinea, C. Baudelairea, S. Mallarméa, L. N. Tolstoja, Gogolja i dr.
Tekst prema:
- Dragutin M. Domjanić: Izabrane pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 1924.
- Dragutin M. Domjanić, Kipci i popevke, 5. izd, Zagreb, 1945.
- Dragutin Domjanić: V suncu i senci, Zagreb, 1927.
- Dragutin M. Domjanić: Po dragomu kraju, Narodne novine, Zagreb, 1933.
