Ivana Jurić
Nakon oslobođenja od Turaka, u Slavoniji, Srijemu i Baranji slijedi obnova tradicije, zatim i obnova duha naroda. Kako se obnavljaju dvorci u Iloku, Vukovaru, Nuštru, Našicama, Valpovu, Bilju, Tvrđa u Osijeku, tako je sve veća potreba za samim razvojem čovjeka u odgojno-obrazovnom smislu.
Premješta se graničarska petrovaradinska gimnazija 1779. godine u Vinkovce i postaje jedna od najstarijih obrazovnih ustanova u Hrvatskoj. Otvaraju se škole u Slavoniji u manjim mjestima – Ivankovu, Privlaci i Nijemcima.
Za vrijeme Vojne krajine javlja se Matija Antun Relković (1732.-1798.) narodski prosvjetitelj. U svom djelu Satir iliti divji čovik, ali i u angažmanima izvan tog djela, Relković kritizira društvo u kojem se nalazi, jer podliježu tuđim običajima, a ne svojoj tradiciji, i poučava, daje prijedloge kako poboljšati uvjete života u Slavoniji. Njegov poučni ton nastavio je slijediti Relkovićev sin, Josip Stjepan Relković (1754.-1801.), sa svojim djelom Kućnik, knjigom gospodarskog sadržaja za narod kojom je želio naglasiti da temelj čovjekovog života mora biti tradicija mjesta. Koliko god težili prema nečemu drugomu, Slavonci se, prema Relkoviću, uvijek vraćaju zemlji i radu, što je temeljna nit svakog ljudskog uspjeha.
Autori se ovog razdoblja sve više okreću didaktičnoj ulozi u društvu, tako i sve više postavljaju pitanje jezika i opće pismenosti svojih sugrađana. Uspostavlja se književni žanr – slavonski molitvenik, drugačiji od ostalih molitvenika, jer u njima autori žele označiti prijelaznu pismenost prema visokoj književnosti. Teolozi poput Karla Pavića, Josipa Mihića, Stjepana Vilova, Antuna Josipa Knezovića, Emerika Pavića, Adama Tadije Blagojevića i Marijana Lanosovića nastoje obučiti čovjeka za daljnje izražavanje, kroz niz svojih religijskih tekstova: “Slavonska književnost ovoga doba u prvom je redu religiozno-moralna: tu se objašnjavaju istine katoličke vjere, pišu se katekizmi za pučke škole, nedjeljne propovijedi i tumačenja evanđelja, život kojeg sveca i slično”.
Didaktički i moralni ton 18. stoljeća donio je hrvatskoj književnosti niz kvalitetnih pisaca Slavonije, Srijema i Baranje. Prosvjetiteljska književnost u ovom području otkriva sposobnost ovog kraja da tradiciju mjesta ne zaboravlja i da na tu tradiciju uporno opominje običnog čovjeka.
Ostali pisci 18. stoljeća: Filip Stanković, Josip Mihić, Antun Papušlić, Josip Antun Vlašić, Antun Bačić i Jerolim Bačić.
(Više o književnosti 18. stoljeća u Slavoniji doznajte i u eseju Iz ratničke književnosti hrvatske Nikole Andrića.)
Autori:
- Matija Antun Relković (1732-1798)
- Josip Stjepan Relković (1754-1801)
