Rudyard Kipling je rođen u Bombaju (danas Mumbai) u Indiji 1865. godine, u engleskoj kolonijalnoj obitelji. Roditelji su mu bili visoko obrazovani ljudi. Otac je bio kipar, a osim toga i ravnatelj i profesor tada novoosnovanog bombajskog umjetničkog sveučilišta. Rudyard je dobio ime po istoimenom jezeru u Staffordshireu u Engleskoj, čijom ljepotom su bili opčinjeni njegovi roditelji. U to vrijeme Indijom je vladala Velika Britanija. Englezi koji su tamo živjeli nazivali su sebe Angloindijcima.
Rudyard je od malena slušao indijske priče i narodne pjesme. Do šeste godine odgajala ga je Indijka, od koje je naučio govoriti hindski. Puno je učio o indijskoj kulturi i tradiciji. Zatim su ga, prema tadašnjem običaju, poslali u Englesku, gdje je živio u obitelji Holloway koja je imala internat za englesku djecu rođenu u Indiji. Za vrijeme kraljice Viktorije (tzv. viktorijansko doba), odgoj djeteta nikako se nije mogao nazvati slobodnim i nesputanim. K tome, obitelj u koju je doselio zlostavljala ga je punih šest godina, dok se u Englesku nije vratila njegova majka. Često su ga kasnije pitali zašto ništa nije rekao, a on bi odgovorio kako dijete u toj dobi i ne zna da je zlostavljano jer misli da tako mora biti. Kad shvati što se događa, boji se svoje patnje otkriti drugima, jer zna kakva ga kazna za to čeka u njegovu »zatvoru«. S druge strane, jednom je rekao i da su mu laži koje je morao izmišljati da lakše proživi to teško razdoblje pomogle da kasnije piše zanimljivo i maštovito. Nije se mogao sroditi niti s vojničkom karijerom koju su mu namijenili roditelji. Vraća se u Indiju 1882. godine kao sedamnaestogodišnjak, gdje radi kao novinar i pomoćni urednik novina, putujući i stječući iskustva o životu u Indiji. U novinama je počeo objavljivati i svoje priče, čim mu je glavni urednik dopustio malo više slobode i novinskog prostora. Potom je živio u Sjedinjenim Američkim Državama, Južnoj Africi, Francuskoj, putovao oko svijeta naročito oduševljen Japanom, da bi se 1896. trajno nastanio u Engleskoj.
Brojna putovanja duboko su se utisnula u priče koje je uvrstio u svoje dvije Knjige o Džungli (1894. i 1895.), a kada su se one pojavile, Kipling je već bio slavan pjesnik i pripovjedač. Dotad mu je već bila objavljena zbirka priča iz angloindijskog društvenog života Jednostavne priče s brda (1888.), te zbirka Tri vojnika (1890.) Osim Knjigama o Džungli, Rudyard Kipling proslavio se i drugim knjigama za djecu, primjerice Hrabri kapetani (1897.), kratkim romanom Kim (1901.), pričom Puck s Poockova brda (1906.). Napisao je više stotina pjesama. Rudyard Kipling je prvi engleski književnik koji je dobio Nobelovu nagradu (1907.). U obrazloženju je, između ostaloga, rečeno kako ju je zaslužio svojom nevjerojatnom sposobnošću za pripovijedanje, originalnom maštom i snagom povezivanja i zaključivanja. Susreo se i prijateljevao s mnogim tadašnjim intelektualcima, naročito književnicima. Posebno je bio fasciniran Markom Twainom i njegovim humorističkim pričama. U devetnaestom stoljeću i na početku dvadesetog, uživao je veliko poštovanje i slavu, da bi se to promijenilo u godinama pred Prvi svjetski rat. Mnoge je smetala njegova očita privrženost životu kakav su vodili engleski intelektualci u područjima pod kolonijalnom vlašću. Smatrao je da Englezi donose u te zemlje kulturu, obrazovanje i napredak. Njegovi politički stavovi veliki su dio javnosti okrenuli protiv njega. Ove činjenice nisu mogle osporiti vrijednost njegovih knjiga, naročito onih koje su prigrlila djeca i mladi.
Utjecao je na mnoge izvrsne pripovjedače dvadesetog stoljeća, primjerice Jorge Luisa Borgesa, George Orwella, na pjesnika Thomasa S. Eliota i druge. Djela su mu u više navrata oživljena na filmu. Producentska kuća Walt Disney oživjela je Knjigu o džungli već 1967. godine u animiranom filmu, a nakon toga slijedilo je još najmanje jedanaest ekranizacija ovoga djela. Posljednja je igrana inačica u režiji Jona Favreaua iz 2016. godine.
Kiplingovo djelo za djecu i mlade i danas je popularno u svijetu, a brojne priče dramatiziraju se i postavljaju na scenu različitih kazališta. Imao je izuzetnu sposobnost da se uživi u život ljudi s različitih krajeva planete. Primjerice, jedna od njegovih najljepših priča govori o životu Inuita u ledenim prostranstvima blizu Sjevernoga pola (Quiquern). Čitatelj će lako zamisliti život u ledenim igluima, nomadsko kretanje Inuita koji love tuljane kako bi imali hrane i sve potrepštine za život, uzgajanje pasa za vuču saonica. Inuiti imaju i drevna vjerovanja, pjesme povezane s prirodom o kojoj ovise i čiji su dio. Priču o dječaku Kotuku i njegovoj velikoj životnoj avanturi ispričao je Kipling s mnogo uvjerljivosti, mašte i humanosti. Inuiti pred čitatelja izlaze iz te priče kao likovi čije želje i nastojanja možemo razumjeti, strepimo zajedno s likovima u njihovim nevoljama, radujemo se s njima oko vatre uz svijeće lojanice. Posebno jak osjećaj za plemensku povezanost i za pravdu krasi taj narod, a tome je Kipling naročito posvetio pažnju u ovoj priči. Kipling nije samo utjecao na književnike, već i na ljude drugih profesija. Posebno je bio povezan sa izviđačkim pokretom i utemeljiteljima izviđaštva. Umro je u Londonu 1936. godine.
Međunarodno udruženje astronoma (International Astronomical Union) nazvalo je jedan krater, tj. kružnu udubinu na planetu Merkuru, 2010. godine prema Kiplingu. Godine 2012. u počast njegovoj ljubavi i brizi za prirodu i posvećenost prirodnim znanostima, jedna izumrla vrsta krokodila nazvana je Goniopholis kiplingi.
dr. sc. Diana Zalar
