Mark Twain o dječačkim snovima:
Tu i tamo nadali smo se, budemo li u životu dobri, Bog će nam možda dopustiti da budemo pirati.
Život na Mississippiju
Samuel Langhorne Clemens (Mark Twain) rođen je 1835. u gradiću Floridi u saveznoj državi Missouri (SAD). Svjetski je poznati književnik, humorist i novinar, predavač i poduzetnik. Otac mu je bio odvjetnik i sudac. Obitelj se često selila. Bio je šesto od sedmero djece. Osim njega, samo su mu sestra Pamela, mlađi brat Henry i stariji Orion preživjeli djetinjstvo. U to vrijeme harale su zarazne bolesti za koje nije bilo lijekova kao danas. U gradić Hannibal, riječnu luku u državi Missouri, koji je Twainu kasnije inspiracija za fikcionalni grad St. Petersburg u njegovim romanima, obitelj je doselila kad je Samuelu bilo pet godina. U djelima Pustolovine Toma Sawyera (1876.) i Pustolovine Huckleberryja Finna (1884.) prikazao je djelomice svoje djetinjstvo i djetinjstvo dječaka s kojima se družio. U ovome drugom dječak Huck bježi od oca nasilnika i alkoholičara, ploveći na splavi rijekom Mississippi zajedno s odbjeglim robom Jimom. U djetinjstvu je Mark Twain bio svjedokom velikih okrutnosti, pa čak i ubojstava crnačkih robova u gradiću Hannibalu (što tada nije još bilo zakonom kažnjivo jer robovi nisu imali nikakva prava, pa ni na vlastiti život), a u zreloj dobi bio je veliki zagovornik rasne ravnopravnosti. U svojim je djelima stvorio nezaboravne likove crnaca, a tijekom života novčano je podupirao studiranje crnačkih studenata.
Prekretnica u Samuelovom djetinjstvu dogodila se u dvanaestoj godini sa smrću njegova oca. Prema romansiranoj biografiji Joan Howard Priča o Marku Twainu, u ožujku 1847. Samuelov otac otišao je poslom u susjedni gradić. Pri povratku u Hannibal uhvatila ga je snježna mećava. Kad je stigao kući, i on i konj bili su prekriveni ledom. Poslije nekoliko dana Samelov otac je umro od upale pluća. Nakon toga Samuel se dogovorio s majkom da više neće ići u školu. Ona za to više nije imala ni financijskih mogućnosti. Radio je kao pomoćnik u dućanu, pridržavao je kovaču nemirne konje dok se potkivaju, radio je u štavionici kože. Pokušavao je stupiti u vojsku da bi se borio u Meksičkom ratu, ali nitko nije želio vojnika kojem je tek dvanaest godina. Onda je odlučio da će biti slagar slova u tiskari kao i njegov stariji brat Orion. Bio je to još jedan veliki životni preokret za Samuela. Zaposlio se u časopisu Missouri vjesnik. Kao šegrt nije primao nikakvu plaću. Obećali su mu stan, hranu i dva odijela godišnje. Stan se sveo na slamaricu na podu, odijela su bila iznošena odijela vlasnika tiskare, a hrane češće nije uopće bilo. Posao slagara slova i pomoćnika u tiskari bio je težak i dugočasan. Čistio je i slagao slova, subotom namakao hrpu papira i nedjeljom ujutro ga okretao. Prao je valjke i kalupe za slova, radio najteže poslove. Nosio je vodu sa gradske česme, ložio vatru u ledena, zimska jutra. »Nije mi žao što spavam na podu« – znao je reći – »ali mrzim ići na spavanje gladan.« Kad od gladi nije mogao spavati, usred noći bi s još jednim šegrtom silazio u podrum po krumpire i kuhao ih na peći u tiskari. Naš pisac postao je pravi stručnjak za poslove u tiskari. Igrom slučaja, u ruke mu je došla neka knjiga o Ivani Orleanskoj, koju je pročitao do kraja. Toliko mu se svidjela i Ivana i knjiga, da je počeo redovito posuđivati knjige i čitati ih. Njegov stariji brat u to je vrijeme osnovao vlastite novine i tiskaru u Hannibalu. Pozvao je Samuela i najmlađeg brata da mu budu šegrti. Nije sve išlo glatko: u tiskari je izbio požar prilikom kojega su vatrogasci vodom napravili još veću štetu, uredništvo je jednom napala krava – dok su je dječaci istjerali, izgrizla im je dva valjka i oštetila sandučić sa slovima. Potom je izbila epidemija opasne bolesti kolere duž cijele obale rijeke Mississippi. Vremena su bila teška i teško je bilo naći pretplatnike za novine. Čak i ako bi nekoga pridobili, taj im obično nije mogao platiti novcem već u drvima, jajima, kupusu, krumpiru ili repi. Pretplatnici su najviše plaćali repom, tako da je u obitelji Clemens repa svima »išla na nos«. Da se riješi omrznute repe i poboljša prodaju novina, Samuel je prvi puta u njima otisnuo svoj tekst: Nemojte se razboljeti od kolere… kupujte naše novine. Jedan ugledni liječnik kaže da je repa sigurna zaštita od kolere. U cilju javne pomoći naš Dnevnik će POTPUNO BESPLATNO davati po jedan struk repe za svaku novu pretplatu u gotovini. NE ODLAŽITE, SPAŠAVAJTE ZDRAVLJE! Samuel je zaboravio da ljudi imaju repe koliko god žele u svojim vrtovima, a i njegov se brat naljutio što je tu reklamu otisnuo bez njegova znanja. Ipak, ljudi su se smijali, a smijeh ponekad također liječi (makar dušu). A Samuela je obuzela želja za pisanjem. Kad god bi mu se pružila prilika, napisao bi u obiteljskom listu koji smiješan i zabavan člančić. Ubrzo su svi kupovali novine da bi pročitali njegov podlistak »Tajne gradića«. Njegov brat nije baš imao smisla za šalu, pa su se razišli.
Samuel je otišao trbuhom za kruhom. Radio je i kao kopač srebra, potom kao pomoćni kormilar na brodu koji je plovio rijekom Mississippi… znao je promatrati i učiti od ljudi. Slao je svoje priče u razne časopise, i one su ga polako počele proslavljati. Prva je bila Glasoviti skočižabac iz Calaveraškoga okruga, koju je uspio objaviti u jednim njujorškim novinama. Uzeo je sebi umjetničko ime Mark Twain – to je uzvik brodara na Mississippiju koji znači da brod može ploviti jer je dubina sigurna, do druge (twain je arhaični način da se kaže two) oznake (mark) na štapu kojom se dubina mjeri, odnosno 12 stopa ili tri i pol metra.
Zahvaljujući njegovim pričama, uredništvo nekog časopisa šalje ga na putovanja kako bi pisao putopise. Na putovanju u Sredozemlje i Palestinu dogodit će mu se treći preokret u životu – zaljubit će se i oženiti, a putopis Naivčine na putovanju (1869.) učvrstit će mu popularnost među čitateljima. Za svoju ljubav Oliviu Langdon vjenčao se 1870. godine. Prema zapisu Ivana Kušana – zbog lošeg ulaganja zarađenog novca (u neuspjeli tiskarski stroj, tvornicu satova, proizvodnju sagova, ljekovitu hranu, proizvodnju škara…), Mark Twain je kasnije bankrotirao. Da bi vratio dugove krenuo je na svjetsku turneju kao predavač i zabavljač, pišući humoreske i filozofsko-sociološke rasprave. Turneja je bila više nego uspješna i pribavila mu je još veću slavu. Morao je preživjeti više obiteljskih tragedija (smrt supruge, sina i dvije kćeri).
Poznavao je i prijateljevao s mnogim poznatim osobama svoga vremena. Jedan od njih bio je i Nikola Tesla, u čiji je laboratorij u New Yorku Twain rado navraćao i koji mu je znao pokazivati na kakvim pokusima radi. Osim građanskom ratu u Americi, svjedočio je i industrijskoj revoluciji. Između 1872. i 1907. proveo je više od jedanaest godina u inozemstvu (u Engleskoj, Njemačkoj, Italiji). Razočaran vremenom u kojem je živio, mučen depresijom, tražio je zaborav i nadahnuće u prošlim vremenima. Istodobno, želio je svima dokazati da je sposoban pisati uzvišenim stilom arhaičnog engleskog jezika, pa i govoriti o životu u šesnaestome stoljeću. O tome govori roman iz engleske prošlosti Kraljević i prosjak (1882.).
U vrijeme njegove mladosti smatralo se da je humoristička književnost manje vrijedna nego ozbiljna i »uzvišena«. Tek na početku dvadesetog stoljeća, kad se počela razvijati popularna kultura, Marka Twaina i Charliea Chaplina kritika će staviti na postolje najuspješnijih ljudi svoga vremena. Priče Marka Twaina smatraju se opravdano vrhuncem humoristične literature. Bio je prvi američki romanopisac, na kojega nije utjecalo europsko književno nasljeđe. Njegovi pustolovni romani majstorski kombiniraju elemente više žanrova: detektivskog, gusarskog, gotičkog zapleta. Poznat je i po majstorskoj izmjeni ozbiljnih i komičnih dijelova priče. To je posebno došlo do izražaja u njegovom djelu Yankee na dvoru kralja Arthura (1889.) gdje govori o doživljajima američkog mladića iz 19. stoljeća koji se iznenada nađe u Engleskoj u doba vitezova Okrugloga stola. Njegovi doživljaji otvaraju nove poglede na povijesne događaje i legende o Arthuru. Ovo satirično djelo prozvano je »američkim Don Quijoteom«. Memoarske zapise Život na Mississippiju objavio je 1883.
Na sedamdeseti rođendan (1905.) časopis New York Times nazvat će ga najvećim živućim humoristom i neokrunjenim kraljem američke literature. Dobio je i počasne doktorate, jedan od njih na Sveučilištu u Oxfordu.
Sjajno je vladao jezikom i govorima američkoga Juga i Zapada, i oni su mu izvrsno poslužili za humorističko štivo. Različite govore unio je i u svoje djelo Pustolovine Huckleberryja Finna. Ovaj postupak dao je romanu iskren i realističan prikaz ljudskih vrlina, zloće i strasti. To će otvoriti put i drugim piscima da pišu onako kako se govori u različitim predjelima prostranog američkog područja i u različitim društvenim sredinama. Savršeni, uglađeni književni jezik više nije bio jedini zanimljiv književnicima, i nije besprijekorna gramatika bila najvažnije mjerilo uspješnoga stila. Zahvaljujući njemu, u književnost su ušli razgovorni jezik i narječja, govori različitih sredina i društvenih slojeva. Mark Twain naglavačke je izokrenuo napisana pravila i nepisane propise! To mu je omogućilo da se razvije u sjajnoga humorista i istovremeno izbori dostojanstvo humoru dok se mislilo da je »visoka« književnost samo ozbiljna književnost. Ova jezična raznovrsnost, bogatstvo i sloboda potaknut će mnoge kasnije velike pisce, poput Ernesta Hemingwaya i Williama Falknera, da dalje razvijaju jezičnu izražajnost i svoje stilove. Mark Twain izborio je i dostojanstvo humoru u umjetničkoj književnosti. Na svojim proslavljenim predavanjima pokazivao je sposobnost uživljavanja glumca, pa su mnogi žalili što se nije posvetio tom pozivu. Odatle ta predavačko-glumačka nota i u književnim djelima, pa mu romani katkada više podsjećaju na autobiografsku ispovijest negoli što su to uistinu.
Smatrajući da je Twain zapravo na pozornici davao još više svoje osobnosti negoli u književnim djelima, američki je glumac Hal Holbrook načinio seriju nastupa u vlastitoj zemlji i u inozemstvu odjeven i maskiran kao Mark Twain, tako što je složio ulomke iz Twainovih djela i raznih drugih zapisa. Jednom je tako nastupio i u Zagrebu, 1960. godine.
Twain je umro od bolesti srca 1910. godine u Connecticutu (SAD).
Svaki od tri ovdje spomenuta Twainova najvažnija romana napisan je u drugačijem stilu. Nemjerljiv je njegov utjecaj i na europsku književnost. Vrlo je utjecao i na hrvatske pisce za mlade, Ivana Kušana osobito, koji je također unio humorističke elemente u svoje romane. On je i preveo sva tri Twainova najpoznatija romana. I u romanima Milivoja Matošeca osjeća se utjecaj Twaina, osobito u građenju dječačkih likova i pustolovne, akcijske atmosfere.
Otac suvremenog hrvatskog dječjeg romana Ivan Kušan na jednom od svojih putovanja posjetio je i gradić Hannibal u kojemu je odrastao Mark Twain. U tamošnji muzej posvećen Twainu pristižu izdanja njegovih romana iz cijeloga svijeta.
dr. sc. Diana Zalar
