Pjesnik, novelist i feljtonist Rikard Jorgovanić svojim se djelima drži realističnih konvencija Šenoinog doba, ali također svojim interesom za fantastično predstavlja sponu realizma i moderne.
Rođen je od oca Čeha, upravitelja plemićkih imanja (Jelačića, Kulmera), i majke Hrvatice. Roditeljsko prezime Flider je u rodoljubnom zanosu promijenio u Jorgovanić. Pučku školu završio je u Varaždinu. Nakon završene gimnazije u Zagrebu, po očevoj želji 1870. godine stupa u sjemenište. Dvije godine kasnije napušta sjemenište, te ne imajući materijalne mogućnosti za nastavak školovanja prihvaća službu računarskog činovnika Financijskog ravnateljstva u Zagrebu. Od 1876 do 1877. godine bio je informator grofa Pejačevića, da bi se nakon 1877. posvetio književnom radu kao urednik i pisac feljtona u Obzoru. Zajedno s D. Koturom i I. Vončinom šest mjeseci boravi u Italiji, posjećujući Rim, Firencu, Bolognu i Veneciju. Godine 1879. obolio je, te mu je zbog sarkoma amputirana noga. Nedugo nakon operacije obolio je od sušice, te ubrzo umro u bolnici Milosrdne braće. Na samrtnoj postelji, jedanaest dana prije smrti, vjenčao se s glumicom Antonijom Mačukom.
Prvu pjesmu, Noćni konjic, Jorgovanić je objavio 1871. godine u Zvijezdi, listu Zbora duhovne mladeži zagrebačke, iako se početak objavljivanja njegovih djela najčešće datira 1873. godine. Naime, te godine je Jorgovanić u Viencu objavio pjesmu Sastanak kojom je oduševio F. Markovića, A. Šenou i I. Dežmana. Jorgovanićevu prozu, razasutu po Viencu, Domovini, Hrvatskom domu, Hrvatskoj lipi, Velebitu i drugim časopisma sakupio je i objavio knjižar Strmecki nakon pjesnikove smrti (1889-1895).
Prozna Jorgovanićeva djela uključuju pripovijesti (Mlinarska djeca, Crne niti), novele (Stella Raïva, Ženske suze, Čovjek bez srce, Na jezeru i dr.), ali i brojne feljtone koje je objavljivao u Obzoru od 1877. Svoje feljtone Jorgovanić je namjeravao sakupiti i objaviti, ali ga je rana smrt u tome spriječila. U spomenutim časopisima objavljivao je i pjesme uglavnom rodoljubne i ljubavne tematike.
Nasljedujući hrvatsku književnu tradiciju, kao i pjesništvo Puškina, Mickiewicza i Heinea, Jorgovanić sastavlja balade, romance i elegije kojima uspijeva izbjeći deklamatorskoj retorici pišući duboku, često sjetnim motivima noći i sna intoniranu intimnu liriku.
Prozna djela su mu u okvirima realističkih konvencija i konvencija Šenoinog doba u Hrvatskoj, a tematiziraju život na selu i u zagorskim i slavonskim dvorcima (Gradska i seoska ruža, Mlinarska djeca). Osnova su mu radnje u pravilu ljubavne spletke u aristokratskom okružju. Neke su mu novele i s fantastičnom, odnosno bizarnom i egzotičnom tematikom (Stella Raïva, Dada, Ljubav na odru, Čovjek bez srca): “jedan od prvih pisaca u hrvatskih u kojega neobično i čudesno nije ni sporedna ni mjestimična dekoracija, nego stilotvorna osebina doživljaja, Jorgovanić je već s pravom nazvan klasikom hrvatske književne fantastike, prethodeći u tome Gjalskome, Leskovaru, Branimiru Livadiću i Matošu” (Jeličić). Osim proze, pisao je i odlične feljtone u Obzoru. Predstavlja svojevrsnu sponu Šenoinog doba i moderne u hrvatskoj književnosti. Prerana smrt ga je spriječila da se razvije u vodećeg hrvatskog novelista svoje epohe.
Tekst prema:
- Rikard Flieder Jorgovanić: Izabrane pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 1961.
- Rikard Jorgovanić: Mlinarska djeca, pripovijest iz šestinske okolice, Zagrebačka stvarnost, Zagreb, 1997.
