Korčulanin Petar Kanavelić jedan je od najznačajnijih hrvatskih književnika s prijelaza iz 17. u 18. stoljeće, pjesnik, epičar i dramatičar.
Prezime mu se ponekad navodi i kao Kanavelović, a u talijanskoj varijanti zvao se Pietro Canaveli, odnosno De Canavellis. Pripadnik je stare i bogate korčulanske plemićke obitelji. Školovao se u rodnom gradu, završivši prvo javnu, a zatim i kleričku školu. Od 1660 do 1661. godine bio je kancelar korčulanskog biskupa F. Manole, te istovremeno i učitelj na Korčuli. Dužnost kancelara K. Kornara i A. Priulija, odnosno generalnih providura za Dalmaciju, obnašao je od 1666. do 1668., da bi po povratku u Korčulu bio je sudac i odvjetnik. Često je boravio u Dubrovniku, gdje se dva puta oženio i imao izvanbračnog sina Ferdinanda. Prijateljevao je s Đ. Matijaševićem, Š. Gundulićem, S. i N. Bunićem, te bio član Akademije ispraznijeh. Brinući se za obiteljski imetak bavio se trgovinom i upravljanjem obiteljskim posjedima.
Pisao je na hrvatskom i na talijanskom jeziku. Autor je brojnih dramskih djela, te ne manjeg broja uglavnom prigodnih pjesama. Prigodni su i prvi Kanavelićevi stihovi, koje sastavlja 1660. godine povodom dolaska K. Kornara, generalnog providura za Dalmaciju, u Dubrovnik. Uglavnom tematski, motivski i žanrovski konvencionalnim stihovima popratio je i pogubljenje P. Zrinskog, oslobođenje Beča od turske opsade (Pjesan kralju poljačkom Ivanu Sobieski), ljubav prema prvoj supruzi (ciklus od 10 pjesama Svojoj vjerenici), dubrovački potres 1667. godine (Grad Dubrovnik vlastelom u trešnji), uspjeh Dubrovačkih izaslanika (Dubrovnik oslobođen) i dr. Pisao je i pobožnu liriku, koju je sakupio u zbirci Korunica, posvećenoj J. M. Buniću. Kanavelić je autor brojnih poslanica, koje najčešće šalje u Dubrovnik. Historijski je pak zanimljiva pjesma Dođi, o ljubi ma ljubjena s motivom iz zrinjsko-frankopanske tragedije (1671), vrijedna pažnje zbog toga što svjedoči o velikom odjeku pogibije Zrinjskog i Frankopana, a i zbog toga što i ona kao i druge pjesme nastale uz istu prigodu glavnu krivnju zbog katastrofe pripisuju slabostima žene, Petrove ambiciozne supruge Katarine Frankopan Zrinske.
Prepjevao je Tassov Oslobođeni Jeruzalem, te Guarinijevog Vjernog pastira. Na tragu prethodnika, osobito Gundulića, Kanavelić sastavlja ep Sveti Ivan biskup trogirski i kralj Koloman, kojim dovodi u vezu život Sv. Ivana i Kolomanov pohod na Zadar. Kanavelićeva dramska djela uključuju tragikomediju Vučistrah nastalu po predlošku Calderonove drame Život je san i Cicogninijeve Orontee, a izvedenu 1682. godine u Dubrovniku. Autor je tragikomedije Sužanjstvo srećno, kao i nedovršene Zorislave, dok je njegovo autorstvo još desetak komedija sporno. Pobožne tematike je Kanavelićeva drama Muka i smrt gospodina našega Isusa Isukrsta izvedena 1677. godine.
Izbor iz Kanavelićevog pjesništva donosimo prema:
- Zbornik stihova XVII. stoljeća, prir. Rafo Bogišić, Pet stoljeća hrvatske književnosti, sv. 10, Matica hrvatska – Zora, Zagreb, 1967, str. 243-251.
