Jedan od hrvatskih književnika koji su stradali u komunističkim progonima neistomišljenika 1945. godine.
Gimnaziju je završio u Osijeku, diplomirao je na Šumarskom fakultetu i apsolvirao pravo u Zagrebu. Radio kao šumarski inženjer i tajnik poslanstva NDH u Bratislavi. Premda nije bio simpatizer ustaškog pokreta, nakon dolaska partizana u Zagreb u svibnju 1945. godine gubi mu se svaki trag. Odveden je iz svoga stana i vjerojatno je stradao u nekom od logora u Zagrebu ili okolici – posve neopravdano, jer je njegovim djelom dominirala, doduše ne-komunistička, socijalna kritika i antiklerikalizam.
Jednočinka Aljmaš, pronađena tek 1990. godine u rukopisu u Slavonskom Brodu, kritizira crkvene institucije koje ne daju seljacima da razmišljaju neovisno o njihovom nauku. Zato se u Aljmašu pojavljuje lucidni seljak koji razotkriva cjelokupnu lažnu sliku koja se podmeće vjernicima, no i on sam biva iskritiziran. Drama ima socijalni karakter, prepuna je novih modernističkih elemenata, u tomu se nalazi njezina vrijednost. Drama U brodolomu nastala je po uzoru na Krležin Glembajevski ciklus i nagrađena je Demetrovom nagradom za 1943. godinu. U ostalim djelima – zbirkama pjesama Matijašević je pesimističan, osjetljiv i ne odustaje od prikazivanja stvarnosti onakve kakva jest.
Ostala djela: Nemir samoće (zbirka pjesama), I Licu Gnjevnom (zbirka pjesama), Lirika šestorice (zbirka pjesama) i dr.
