Jacob i Wilhelm Grimm, rođeni 1785. i 1786. godine u Hanauu kod Frankfurta, možda su najpoznatija braća na svijetu. Njihovo prezime u prijevodu bi značilo »srdići« ili »ljutići«, a baš su po svojoj naravi bili mirni, dobri i mudri ljudi. Zajedno su objavili knjigu Bajke za djecu i dom (prvo izdanje 1812., a izdanje namijenjeno djeci 1825.), koja se smatra najprevođenijom njemačkom knjigom svih vremena. Bajka su posebna vrsta priča u kojoj susrećemo čudesne likove i događaje. Braća Grimm su po dijelovima današnje Europe gdje se govorilo njemačkim jezikom. Slušali su bajke iz naroda koje su pričali kovači, šumari, učitelji, svećenici, domaćice i prelje. To nisu bile bajke namijenjene samo djeci, već svima koji su htjeli slušati. Kad bi zapisali dovoljno priča, Jacob i Wilhelm su odlazili kući. Ponekad su dobivali pisma u kojima su im prijatelji slali bajke koje su čuli u svome mjestu. U tišini radne sobe uspoređivali su različite inačice istih bajki i ujedinjavali ih u jednu.
Kako to da su se braća Grimm počeli zanimati za bogatstvo njemačkih narodnih bajki i priča? Kao prvo, oni su rođeni uz rijeku Majnu u tadašnjoj grofoviji Hessen u Njemačkoj. Već kad su imali jedanaest i dvanaest godina, umro im je otac, a nešto kasnije i majka. Stoga su se za braću Grimm brinule tete, koje su im osigurale školovanje. Završili su gimnaziju u Kasselu, a potom su studirali pravo na Sveučilištu Marburg. To je bilo vrijeme romantizma, pokreta diljem Europe koji je njegovao pripadnost određenom narodu i njegove kulturne i jezične vrednote. U vrijeme braće Grimm Njemačka nije postojala onakvom kakva je danas, već je njezin teritorij bio rascjepkan na mnoge državice, grofovije i pokrajine. Stoga su braća Grimm željela sakupiti bajke i predstaviti ih na što ljepšem njemačkom jeziku koji bi mogao ujediniti te krajeve.
Drugo, na fakultetu su upoznali profesora koji je imao bogatu privatnu knjižnicu, gdje su pronašli zbirku srednjovjekovnih njemačkih viteških pjesama (Minnesang). Potom su pročitali narodne pjesme iz zbirke Dječakov rog obilja i oduševili se za stari njemački jezik i književnost. Kad je francuski vojskovođa i car Napoleon okupirao njemačke pokrajine u kojima su živjeli braća Grimm, Jacob se zaposlio kao voditelj carske knjižnice u pokrajinama Hessen i Hannover. Kad je njihova domovina postala slobodna, Wilhelm se zaposlio kao knjižničar tajnik jedne druge knjižnice. Potom su braća Grimm dugo bili profesori na sveučilištu u Gottingenu, gdje su studentima predavali Poznavanje starina. Bili su omiljeni profesori. Kad ih je hannoverski kralj prognao iz zemlje, jer su se hrabro borili protiv njegove samovolje, studenti su dali podršku svojim profesorima. Iako je bila velika zima (prosinac 1837.), tri stotine studenata pješačilo je satima da isprate i pozdrave braću Grimm na granici. Kad su se Jacob i Wilhelm Grimm vratili u Kassel (1837.), započeli su rad na svom najvećem znanstvenom djelu, a to je Njemački rječnik. To je zapravo zbir svega rječničkoga blaga njemačkog jezika, od Luthera do Goethea, s primjerima kako i kada su se riječi upotrebljavale, s pojašnjenjima kako su nastale, i s povijesnim objašnjenjima događaja koji su tome pridonijeli. Nisu uspjeli dovršiti ovo svoje veliko djelo, ali su ga nastavili drugi. Braća Grimm su na taj način postavili temelje modernoj germanistici. Rječnik je dovršen 1961. godine, suradnjom dviju akademija znanosti, oko stotinu godina nakon Jacobove smrti. Obasiže čak 33 knjige.
Wilhelm je umro 1859., a Jacob 1863. godine. Braća Grimm imali su sudbinu sličnu Andersenovoj, po tome što su od siromašnih dječaka postali najčitaniji književnici i vrlo slavni ljudi. Postigli su to ponajprije marljivim i upornim radom, u koji su utkivali ljubav prema svome jeziku i kulturnoj baštini. Naravno, bili su za taj rad i prirodno talentirani. A ljudi u njihovoj blizini prepoznali su te njihove odlike i svesrdno ih pomagali. Obojica su pokopani u Berlinu.
dr. sc. Diana Zalar
