Talijanski pisac i novinar, pravim imenom Carlo Lorenzini, svjetsku je slavu stekao pseudonimom Carlo Collodi i svojom dječjom knjigom Pinocchiove pustolovine.
Rođen je 1826. godine u Firenci u Italiji, kao Carlo Lorenzini. Otac mu je bio kuhar, a majka, domaćica i krojačica, porijeklom je iz nedalekog gradića Collodi, prema kojemu je Carlo uzeo pseudonim kojim će se proslaviti u cijelom svijetu, jer je u tom gradu proveo lijepe trenutke djetinjstva. Roditelji su mu imali desetero djece, pa njegovo odrastanje nije bilo lako: u siromaštvu se susretao sa svim onim teškoćama s kojima će živjeti i njegov drveni junak. Od 1837. do 1842. studirao je na sjemeništu u toskanskom gradu Colle di Val d’Elsa, kako bi postao svećenik, ali je od toga odustao i od 1842. do 1844. studirao retoriku i filozofiju u Firenci. Još dok je studirao počeo je 1843. raditi u knjižnici Piatti u Firenci. Tako je ušao u svijet knjiga i počeo pisati za razne novine i časopise.
Italija je u to doba bila u previranjima: vodila se borba za ujedinjenje zemlje razdijeljene u brojne male države. Burne godine 1848. Collodi se priključuje toj borbi kao dragovoljac i sudjeluje u nekoliko bitaka. Vrativši se u Firencu 1849. godine pokreće satirični list Il Lampione, koji je zbog oštrice usmjerene prema vlasti ubrzo zabranjen. Godine 1850. postaje ravnatelj knjižnice Piatti u Firenci, te se i dalje bavi pisanjem i uređivanjem časopisa. Godine 1853. zasniva još jedan časopis, Scaramuccia, o kazalištu, te u njemu objavljuje nekoliko kratkih komedija. 1856. mu izlaze prva značajna književna djela za odrasle: roman Prijatelji kuće i duhoviti putopisni roman Vapore.
Godine 1859. opet sudjeluje u talijanskom ratu za ujedinjenje, ovaj put kao unovačeni vojnik. Nakon završetka rata i ujedinjenja Italije 1861. godine vraća se u Firencu, gdje radeći za ministarstvo obrazovanja pokušava provesti reforme tadašnjeg zastarjelog školstva, te se bavi izdavaštvom i, na sreću sve više, pisanjem.
Prvo djelo za djecu objavljuje 1875. godine: talijanski prijevod najpoznatijih francuskih bajki Charlesa Perraulta, Marie-Catherine d’Aulnoy i Jeanne-Marie de Beaumont Leprince, koji je objavljen pod naslovom Priče o vilama. Taj je slobodno sastavljeni prijevod bio toliko dobar da su ga brojni kolege pisci počeli nagovarati da napiše neko vlastito djelo za djecu. Collodi se odazvao tom pozivu i počeo pisati dječje priče, među kojima se ističu one o dječaku Giannetinu.
Napokon, godine 1881. izlazi prvi broj prvog talijanskog časopisa za djecu Giornale per i bambini, a u njemu prvi nastavak Pinocchiovih pustolovina. Poglavlje po poglavlje Pinocchio u tom časopisu izlazi dvije godine, te se konačno 1883. pojavljuje kao knjiga, dopunjena novim maštovitim pustolovinama. Collodi umire 1890. godine u Firenci, ne doživjevši svjetsku slavu svoga djela i svoga drvenog lutka.
