Krležin “Latinovicz”? “Priče iz davnine” Ivane Brlić Mažuranić? “Sarajevski Marlboro” Miljenka Jergovića? Ne!
Pouke za čestit život prema primjerima svetaca Marka Marulića!
Dobro, knjiga nije napisana hrvatskim jezikom – nego latinskim: objavljena je prvi put u Veneciji 1498. godine pod naslovom De institutione bene vivendi per exempla sanctorum ali je još uvijek najobjavljivanije djelo nekog hrvatskog pisca u inozemstvu – tiskana je preko 60 puta, od čega četiri puta za života autora!
Institucija, kako ju se često skraćeno naziva, je zbirka poučnih priča i anegdota iz života svetaca.
Marko Marulić: De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (1506)
“O razmjerima čitanosti i čuvenosti Institucije neka govore 
podatci: u vremenskom luku od 1487. do 1697. Marulićeva knjiga tiskana je diljem europskih gradova […], bila je izložena na Frankfurtskom sajmu knjiga 1568.; prevedena je na talijanski, njemački, francuski, portugalski, te djelomično na češki i japanski, napokon i na hrvatski, ali u XX. stoljeću. Prijevodi su k tome imali i brojna izdanja: talijanski 12, njemački 8, francuski najmanje šest…” (Mirko Tomasović)
Kad je Franjo Ksaverski 1549. godine došao propovijedati kršćanstvo u Japan, sa sobom je imao dvije knjige: jedna je bila Biblija, a druga Marulićeva De institutione. U knjizi je pisao svoja razmišljanja, te se s njom i pokopao. Knjiga je na japanski prevedena 1585. u Nagasakiju.
“Posjedovale su je najpoznatije knjižničke ustanove, čitali po samostanima, teologijama, biskupskim dvorima, nabavljali kraljevski službenici za svoja veličanstva (portugalskoga kralja Manuela II.), služila je pučkim propovjednicima i elitnim crkvenim govornicima prigodom njihovih nastupa.” (Mirko Tomasović)
Autor teksta: Zvonimir Bulaja
