Robert Stevenson je škotski romanopisac, pjesnik i putopisac, vodeći predstavnik tzv. neoromantizma u engleskoj književnosti. Osim po dječjem pustolovnom romanu Otok s blagom, najpoznatiji je po pripovijesti Neobični slučaj dr. Jekylla i g. Hydea iz 1886. godine. Jedan je od najpopularnijih i načitanijih pisaca engleskog jezika.
Rođen je u glavnom škotskom gradu Edinburghu, u imućnoj obitelji. Otac mu je bio jedan od vodećih inženjera i stručnjaka za svjetionike svoga doba – ta je profesija zapravo bila obiteljska tradicija u kojoj je osobito bio poznat njegov djed, graditelj svjetionikâ Robert Stevenson. Majka mu dolazi iz obitelji koja pripada nižem škotskom plemstvu. Bio je jedinac, boležljivo dijete, patio je od napadaja kašlja i čestih groznica; posljedica poteškoća sa zdravljem u djetinjstvu bilo je to što je cijeli život bio izuzetno mršav i nikada se nije potpuno oporavio. Vjerojatno je imao tuberkulozu.
Roditelji su mu bili predani vjernici, prezbiterijanci, ali ga nisu odgajali u pretjerano strogom duhu. Osamljeno dijete počelo je pričati i pisati priče već u djetinjstvu, u čemu je imao podršku oca, kojemu pak njegov otac nije dopustio takvo gubljenje vremena na “gluposti”. Otac mu je tako već u šesnaestoj godini pokrio troškove objavljivanja prve priče, povijesne pripovijesti Pentlandski ustanak. S ocem je često putovao u nadzor svjetionika na udaljenim i prekrasnim škotskim otocima. Na slična je putovanja s njegovim djedom Robertom Stevensonom išao i drugi slavni škotski književnik Walter Scott, a jedno ga je takvo putovanje inspiriralo za roman Gusar (1822).
Unatoč zdravstvenim problemima, na edinburškom sveučilištu upisuje inženjerstvo, s ciljem da nastavi obiteljsku tradiciju, studira uspješno i ne bez urođenog dara, ali ga ipak više zanimaju književnost i umjetnost. U obavljanju toga posla ograničilo bi ga i slabo zdravlje. Obitelji priopćava da se želi baviti pisanjem. Oni, doduše ne baš oduševljeno, prihvaćaju Robertovu želju, ali ipak inzistiraju da završi studij prava, ne bi li tako imao barem nekakvu sigurnost u životu. Stevenson na koncu završava taj studij, postaje članom odvjetničke komore, ali se tim pozivom nikad u životu neće baviti. Po završetku studija odbacuje vjeru, proglašava se ateistom i odaje se boemskom načinu života, što je jako razočaralo njegove roditelje. Zbližava se s rođakom Robertom Alanom Mowbrayem Stevensonom, poznatim kao Bob, koji je sklon umjetnosti i nekonvencionalnom ponašanju, pa s Bobom i s drugim prijateljima u jednom pubu osniva ligu “Sloboda, pravda i poštovanje”, čiji je moto: “ignorirajmo sve što su nas roditelji naučili!”
Zbog lošeg zdravlja obitelj ga često šalje na duže boravke na jug Francuske. Boravio je u Londonu i tamo se ubrzo uključio u književni život i upoznao brojne poznate pisce. Često je odlazio na putovanja po Europi, i bavio se isključivo pisanjem. Uživa u boravku u prirodi i pustolovinama – primjerice, s prijateljem Walterom Simpsonom kanuom je proputovao Belgiju i Francusku, te napisao svoju prvu knjigu, putopis Putovanje po unutrašnjosti.
Godine 1876. u Francuskoj je upoznao rastavljenu Amerikanku Fanny Van de Grift Osbourne, s troje djece iz prethodnog braka, znatno, desetak godina stariju, lijepu, šarmantnu, emancipiranu, energičnu, inteligentnu ženu, neobičnog i nekonvencionalnog ponašanja, koja je napustila svoga muža zbog njegovog neprimjerenog ponašanja i nevjere. Nakon strastvenog dopisivanja, Robert i Fanny su sljedeće godine postali su ljubavnici. Nakon njezinog povratka suprugu u San Francisco, Stevenson godine 1879. odlazi za njom, preplovljava Atlantik u nižem razredu, dijelom zato što ga obitelj nije financijski htjela podržati u tom pothvatu i nije htjela brak s osobom “neprimjerenog” porijekla i ponašanja, a dijelom i zato što je htio osobno iskusiti kako putuju “obični” ljudi, te vlakom prelazi kontinent, što će opisati u putopisu Emigrant amater. Naporno putovanje će mu dodatno ugroziti zdravlje. U San Francisku je bio na rubu smrti, no uspio se oporaviti, i par se nakon Fannynog formalnog razvoda vjenčao 1880. godine. Kalifornija ga je inspirirala za niz priča. Kasnije iste godine s novom suprugom i njezinim sinom iz prvog braka vraća se u Veliku Britaniju. Par živi na različitim mjestima u Engleskoj i Škotskoj, povremeno i u Parizu gdje će se sprijateljiti sa slavnim francuskim kiparom Augusteom Rodinom, a upravo u vrijeme tog sretnog perioda nastaju najpoznatija Stevensonova djela kao što su roman za mladež Otok s blagom (1883), povijesni pustolovni roman Otmica (Kidnapped, 1886), fantastična pripovijest Dr. Jekyll i g. Hyde (1886), romantični povijesni roman Crna strijela (The Black Arrow, 1888), te knjiga dječje poezije A Child’s Garden of Verses (1885). Postao je izuzetno popularan pisac i slavna osoba.
Godine 1887. umire mu otac, a liječnici mu savjetuju da se preseli u toplije podneblje, pa opet s obitelji odlazi u SAD. Sljedeće godine unajmljuje jahtu Casco s kojom s obitelji iz San Francisca kreće u pustolovinu – na južni Pacifik. Neko vrijeme provodi na Havajima, gdje se sprijateljio s posljednjim kraljem otočja Kalākauaom i njegovom kćeri, princezom Viktorijom koja je imala i škotske korijene, zatim na Gilbertovom otočju (Kiribati), Tahitiju, Australiji, Novom Zelandu, te konačno na otočju Samoa, gdje će kasnije kupiti imanje, ostati živjeti do kraja života, i nikad više neće posjetiti Europu. Putujući po Tihom oceanu, dovršava svoj poznati povijesni roman Gospodar Ballantraea (1889). Zauzima se za prava domorodačkog stanovništva i suprotstavlja eksploataciji kolonijalnih gospodara (za Samou se tada otimaju Amerikanci, Nijemci i Britanci), a lokalno stanovništvo ga izuzetno cijeni i poštuje. Dali su mu ime Tusitala, “onaj koji priča priče”. Često posjećuje i druge pacifičke otoke, o čemu piše u posthumno objavljenoj knjizi pisama Na južnim morima (1896). Krajem 1894. na Samoi je iznenada umro, sa svega 44 godine, a njegovi prijatelji Samoanci pokopali su ga na padini planine Valea, na mjestu s pogledom na ocean.
Iako je za života slavan pisac kojega publika obožava, a cijene ga i poznati suvremeni pisci kao što su autor Petra Pana J. M. Barrie, autor Sherlocka Holmesa Conan Doyle, te njegov prijatelj Henry James kojemu je veliki uzor, početkom 20. stoljeća njegovo se djelo svrstava u trivijalnu, dječju književnost bez osobite vrijednosti. Međutim, rehabilitirat će ga kasniji slavni pisci, njegovi veliki obožavatelji, poput Jorgea Luisa Borgesa, Rudyarda Kiplinga, Josepha Conrada, Bertolda Brechta, Ernesta Hemingwaya i Vladimira Nabokova. Njegovo djelo postepeno opet postaje sastavnim dijelom književnog kanona, a kritičari i tumači ističu njegov humanizam i društveni angažman, no povrh svega bezgraničnu maštu i književnu vještinu. Prema podacima iz UNESCO-ve baze književnih prijevoda Index Translatiorum, Stevenson je 26. najprevođeniji pisac svjetske književnosti.
Osobito je na cijeni pripovijest o podvojenoj ličnosti Neobični slučaj dr. Jekylla i g. Hydea, koja je predmet nebrojenih studija psihoanalize i srodnih teorija o podsvjesnome, te je doživjela mnoštvo adaptacija u kazalištu, filmu i drugim umjetnostima. Stevenson je autor i velikog broja drugih, pustolovnih i fantastičnih pripovijetki, te putopisa i eseja. Bio je i skladatelj, svirao je klavir i flageolet, te ostavio veliki broj različitih instrumentalnih kompozicija, a i nekoliko pjesama na vlastite stihove.
