Svestrani Kršnjavi, slikar, organizator umjetničkog života, sakupljač narodnog blaga, prvo je naše moderno novinarsko pero, “publicist od formata”,1 Čorkalo, K. Predgovor. // Listovi iz Slavonije: članci. Isidor Kršnjavi / priredila K. Čorkalo. Vinkovci: Matica hrvatska, 1995., str. 8 prvi naš pravi povjesničar umjetnosti,2 Sablić-Tomić, H.; Rem, G. Slavonski tekst hrvatske književnosti. Osijek: Matica hrvatska, 2003., str. 195. , književnik, teoretičar, političar, “posljednji homo universalis u Hrvatskoj u 19. stoljeću”.3 Sablić, H. Djelo i djelovanje Isidora Kršnjavija (pogovor) // Listovi iz Slavonije. Isidor Kršnjavi / prir. H. Sablić. Vinkovci: Privlačica, 1994., str. 105.
Rođen je u Našicama. Franjevačku pučku školu pohađao je u Požegi, , gimnaziju u Požegi, Zagrebu i Vinkovcima, studirao je likovnu umjetnost u Osijeku, Beču i Münchenu, te boravio u Italiji gdje je studirao stare majstore. 1870. godine doktorirao je filozofiju, a ubrzo postaje predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu na Sveučilištu u Zagrebu. Na istom Sveučilištu osniva Društvo za umjetnost i Obrtnu školu. Prijateljevao je s biskupom Strossmayerom. Materijalno situiran, bio je i mecena umjetnicima, te se kao ministar prosvjete posvetio unapređenju hrvatske kulture, znanosti i umjetnosti, te očuvanju baštine. Osnovao je niz zavoda, muzeja (Muzej za umjetnost i obrt), galerija i škola, otvarao je i crkve. Vodio je izgradnju i bio prvim ravnateljem Strossmayerove galerije (1884). Pokretač je prve prave znanstvene biblioteke u Hrvatskoj, osnivač je i kinokazališta Urania u Osijeku.
Putopisno djelo Listovi iz Slavonije (1882.) sadrži 20 poglavlja u kojima autor, pošavši na put zbog prikupljanja građe za izložbu narodnog obrta, opisuje različita mjesta: Osijek, Vuku, Đakovo, Vinkovce, Ilok, Šarengrad, Brod, te Šid, Zemun, Beograd, Rumu. Sva mjesta koja spominje razlikuju se po kulturi, naravi, običajima, ali sve ih veže jedinstveno područje. Ovo je putopis u kojem Kršnjavi naglašava vrline hrvatskog čovjeka koji nemaju drugi narodi, a također ističe slavonsko selo kao posebnost nacionalne baštine, koje se mora očuvati.
Neka od ostalih njegovih djela su: Iz Dalmacije (putopis), Pogled na razvoj umjetnosti u moje doba (studija), Božji vitez (roman), Božji sirotan (roman). U poznijim godinama, njegova opsesija bio je Dante, te je u prozi preveo cijelu njegovu Božanstvenu komediju (1909.-1915.), koju je sam i ilustrirao.
