Potiče iz stare plemićke obitelji, jedne od najuglednijih u Hrvatskoj. Patačići su od 1555. gospodari u Zajezdi, a imali su i niz drugih posjeda, uglavnom u Varaždinskoj županiji, ali i drugdje u Hrvatskoj i izvan nje. Do danas je sačuvana kuća Patačićevih u Varaždinu. Pripadnici porodice Patačić ratovali su sa Nikolom Šubićem Zrinskim kod Sigeta, sudjelovali u drugim bitkama i borbama s Turcima kao zapovjednici, bili sveučilišni profesori u Beču, biskupi i nadbiskupi. Zadnji Patačić, Bartol, umro je 1816, a njegova supruga, Katarinina kći Eleonora 1834. godine. Katarina Patačić živjela je u baroknom Varaždinu u vrijeme kada je taj grad na vrhuncu (glavni grad Hrvatske 1767-1776). U Varaždinu se vodi bogati društveni život, raskoš i luksuz su, prema zapisima suvremenika, “kao u Beču”, često i iznad mogućnosti, što je i grofa Franju Patačića, Katarininog supruga, odvelo u stečaj. O samoj Katarini Patačić, J. Matasović, izučavatelj genealogije te obitelji, napisao je: “lijepa žena i kako se razbire vrlo obrazovana, mora da je u talijanskom bila vrlo versirana.”
Rococo kanconijer Pesme horvatske, datiran 1781, sačuvan je u rukopisu, i to samo u jednom primjerku koji je pohranjen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Zbirka je praktično nepoznata do 1971, kada je u Forumu izbor pjesama i osvrt objavila Olga Šojat, premda je prije toga cijeli tekst zbirke objavio Branko Drechsler (Vodnik) 1912. To je iz toga vremena jedina sačuvana zbirka svjetovne poezije pisane na kajkavskom narječju. Rukopis je kaligrafski bogato ukrašen, s umjetnički izrađenom naslovnom stranom, sa siluetom pjesnikinje, s označenim mjestom i godinom postanja, vjerojatno prijepisa, a ne samih pjesama (Varaždin 1781).
Autorstvo pjesama nije naznačeno niti poznato, ali je sigurno da Katarina Patačić nije napisala sve pjesme. Pjesme su se pripisivale samom nadbiskupu Adamu Patačiću, pa i Katarininom mužu Franji.
Tekst prema:
- Katarina Patačić: Pesme horvatske, prir. Alojz Jembrih, Kajkavijana, NSK, Donja Stubica – Zagreb, 1991.
