Dubrovački biskup Mato Vodopić, pjesnik, epik i pripovjedač, jedan je od prvih predstavnika realizma u hrvatskoj književnosti.
Rođen je 1816. u Dubrovniku gdje završava gimnaziju, nakon čega upisuje bogosloviju u Zadru. Nakon mlade mise 1840. postaje župnikom u župama dubrovačke biskupije (Smokovljani, Ošlje, Gruda), a od 1858. dolazi kao župnik u Gruž. Kanonikom je imenovan 1879. te 1882. postaje dubrovačkim biskupom. Umro je u rodnom gradu 1893. godine.
Prvih dana župnikovanja Vodopić se posvećuje bilježenju imena bilja te prikupljanju narodnih tekstova, da bi se u književnosti javio 1843. pjesmama u zbirci In occasione del solenne ingresso, posvećenoj biskupu Tomi Jedrliniću. Spjev Proročanstvo od Scjabe ispunjeno objavljuje 1845. u Dubrovniku.
Dvanaestogodišnji Vodopićev boravak u Konavlima rezultirat će nedovršenim romanom Marija Konavoka koji izlazi 1893. s dopunama Jurja Carića i uvodom Marcela Kušara. Kroz priču o otmici seoske djevojke Vodopić ocrtava konavoski svijet uhvaćen u njegovim najvažnijim trenutcima, pritom posvetivši znatan dio romana opisima lokalnih običaja.
Dolazak u Gruž Vodopića je nadahnuo da napiše svoje najbolje djelo – pripovijest ili kraći roman Tužna Jele (1868), temeljenu na usmenoj predaji i arhivskoj građi o životu gruških stanovnika čija je egzistencija usko vezana uz more.
Novim spjevom Vodopić se javlja 1875. objavivši Robinjicu čiji je povod za nastanak bosanskohercegovačka buna 1875., a ista okosnica radnje poslužila mu je i za pripovijetku Na doborskijem razvalinam objavljenu sedam godina kasnije, u kojoj opisuje život bosanskohercegovačke raje koji prethodi spomenutoj buni.
Vodopić je iza sebe ostavio još jedno nedovršeno djelo, pronađeno u rukopisu nakon njegove smrti – roman Gjenevrija u kojemu, usmjerivši zanimanje ka potomcima dubrovačke aristokracije, napušta temu običnog puka karakterističnu za njegovo čitavo književno djelovanje.
Zbog sve većeg angažmana u pastoralnom životu Dubrovnika, Vodopićev književni rad nakon 1879. prestaje. Iako skromnog opusa, Vodopić se kao pisac prvih romana u hrvatskoj književnosti smatra jednom od njezinih važnih figura, a autentičnim oslikavanjem konavoske i dubrovačke sredine uz primijenjeni lokalni idiom Marija Konavoka i Tužna Jele bila su, i ostala, rado čitana djela.
Tekst prema:
- Mato Vodopić: Tužna Jele, Matica Hrvatska Dubrovnik, Dubrovnik, 1993.
