Viktor Car Emin hrvatski je pripovjedač i dramatičar čiji je književni rad tematski najuže vezan uz područje Istre, Rijeke i Hrvatskoga primorja.
Rođen je 1870. u Kraju kraj Lovrana, a u Lovranu polazi talijansku osnovnu školu. Školovanje nastavlja godinu dana u mađarskoj gimnaziji u Rijeci, potom upisuje trojezičnu učiteljsku školu u Kopru. U dugom životnom vijeku radio je kao učitelj po raznim mjestima, bio je tajnikom Družbe sv. Ćirila i Metodija, uređivao je brojne listove i časopise, a čitav njegov književni i društveni angažman obilježen je nastojanjima za očuvanjem hrvatskog identiteta u Istri, Rijeci i Hrvatskom primorju. Umro je 1963. godine u Opatiji.
Viktor Car Emin iza sebe je ostavio velik književni opus koji obuhvaća pripovijetke, romane i drame tematski vezane uz nacionalnu i socijalnu problematiku spomenutih područja. Među romanima se ističe trilogija: Pusto ognjište (1900), Usahlo vrelo (1904) i Iza plime (1913), u kojoj sukobljava stari svijet tradicionalnih vrijednosti s novim društvenim i gospodarskim prilikama na prijelazu stoljeća. Nacionalnu tematiku nastavit će sagledavati i iz povijesne perspektive u romanima Pod sumnjom (1918), s događajima iz razdoblja Metternichovog apsolutizma, Presječeni puti (1938), u kojem opisuje Klis u borbi s Turcima te Suor Aurora Veronica (1940), o kćeri Petra Zrinskoga. Najboljim Carevim djelom smatra se roman Danuncijada (1946) s prikazom prilika iz recentne povijesti Rijeke tijekom talijanske okupacije. Od kraće prozne forme izdvajaju se pripovijesti iz zbirke Starci (1917) gdje do izražaja dolazi njegov smisao za portretiranje pojedinačnih karaktera (Starci, Budakova želja…).
Car Emin napisao je i tri dramska teksta: Zimsko sunce (1903), Vicencica (1934) i Na straži (1946), sva uprizorena u Hrvatskom narodnom kazalištu, od kojih je prva doživjela izniman uspjeh kod publike zbog svojih političkih implikacija, a okušao se i kao dječji pisac (Iz podjarmljenih krajeva – s Rikardom Katalinićem, 1921; Nevidljivi Jurić, 1922).
Stvaralaštvo Viktora Cara Emina iako opsegom veliko, zbog tematske skučenosti i prenaglašenog političkog angažmana skromnijeg je umjetničkog dosega, ali njegova specifičnost u kroničarskom prikazu dijela hrvatskoga društva još za života osigurala mu je veliku čitanost.
Tekst prema:
- Viktor Car Emin: Mali od foguna, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1949.
