Ugledni dubrovački pravnik, teolog i visoki crkveni dostojanstvenik Marin Kaboga bavio se pisanjem najčešće satiričnih, prigodnih i pohvalnih dvanaesteračkih stihova.
Školovanje je najvjerojatnije započeo u rodnom gradu, da bi studij teologije i prava završio u Padovi. Već za vrijeme studentskih dana Kaboga stječe ugled vrsnog pravnika, te je na njegov prijedlog osnovana katedra za kazneno pravo na kojoj je on bio prvi predavač. Po povratku u Dubrovnik bio je kanonik i biskupski savjetnik. Dužnost biskupskog savjetnika izvršavao je revno, ne ustupajući pred mogućim skandalima, pa je u dva navrata bio protjeran iz Dubrovnika. 1575. nakon sukoba s luteranski orijentiranim propovjednikom dospio je pred sud kongregacije kardinala, gdje se uspješno obranio od optužbi, na što ga je papa Grgur VIII imenovao svojim kapelanom i apostolskim pronotarom. Za vrijeme svog života u Rimu papinskim častima Kaboga pridružuje i čast palatinskog viteza. Jedan je od osnivača Akademije složnijeh.
Autor je satire dubrovačkog života, pisane na latinskom jeziku (Vicariatus praecedentiae, 1575), ali i stručnih djela iz područja prava (De ecclesiastica libertate et sacrati ordinis immunitate, s.a.; De praecedentia episcopalis vicarii, 1575).
Okušao se i u sastavljanju uglavnom satiričnih, prigodnih i pohvalnih dvanaesteračkih stihova.
Tekst prema:
- Zbornik stihova XV. i XVI. stoljeća, prir. Rafo Bogišić, Pet stoljeća hrvatske književnosti knj. 5, Matica hrvatska – Zora, Zagreb, 1968, str. 466-467.
