Josip Freudenreich jedan je od utemeljitelja kazališta na hrvatskom jeziku u 19. stoljeću. Svestrana osoba i miljenik publike, bio je dramski pisac, popularni glumac sa nizom zapaženih uloga, redatelj, koreograf, prevoditelj, kazališni poduzetnik i pedagog. Dramom Graničari (1857) utemeljio je pučki igrokaz, izuzetno popularni dramski žanr smješten u sadašnjost, najčešće u ruralnu sredinu, s miješanjem tragičnog i komičnog, te s glazbom i plesom. To se djelo najduže zadržalo na repertoaru hrvatskih kazališta i do danas je ostalo jedno od najizvođenijih.
Učio je poplunarski te izučio knjigoveški obrt. Od 1845. godine, nastavljajući dugu obiteljsku tradiciju, član je hrvatskih i njemačkih putujućih glumačkih družina s kojima nastupa u Hrvatskoj (Zagreb, Karlovac, Varaždin, Petrinja i dr.) i inozemstvu (Ptuj, Temišvar, Beč i Lavov). Od 1860. godine, kada postaje stalni član zagrebačkog kazališta, djeluje u gotovo svim kazališnim strukama: kao prvi glumac, dramski i operni redatelj, koreograf, prevoditelj, pedagog i pisac, u mnogima kao pionir. Jedan je od ključnih utemeljitelja zagrebačkog kazališnog ansambla, bez formalnog obrazovanja, ali s velikim scenskim iskustvom. Godine 1864. postao je ravnatelj zagrebačkog kazališta. Nakon njega, brojni Freudenreichi kroz desetljeća koja slijede obilježili su kazališni život u Hrvatskoj. Među njima se ističe sin Dragutin Freudenreich (1862-1937), glumac.
Po povratku iz Temišvara (1856) zagrebačkoj kazališnoj upravi nudi niz prijevoda dramskih tekstova s njemačkog. Godine 1857. godine na scenu zagrebačkog kazališta postavlja Graničare, koji će se na repertoaru kontinuirano zadržati sve do 1940. godine. Riječ je o djelu kojim je Freudenreich u hrvatsku dramatiku uveo pučki igrokaz, ali i naznačio model žanra kojeg ogledne primjerke nalazimo u djelima bečkih pučkih komediografa 19. stoljeća (F. Kaisera i J. N. Nestroya). Smještenost u sadašnjost, te provincijsku ili ruralnu sredinu, miješanje tragičkog i humorističnog, sceničnost, glazbovanje i ples, kao i upućenost na široku publiku neke su od žanrovski značajki pučkog igrokaza.
Godine 1868. napisao je i na scenu postavio “čarobnu glumu” Crnu kraljicu, žanrovski jedinstveno djelo u hrvatskoj književnosti, s pripadnim jednočinim fantastičnim prologom Prokletstvo na Medvedgradu. Ostala Freudenreichova dramska djela, odnosno, “izvorna slike iz života” Mađari u Hrvatskoj izvedenu 1861. godine te “izvorna gluma iz života” Udmanić ili Zlo rodi zlo s predigrom Propala obitelj tiskana 1873, a izvedena 1877. godine, nisu ponovila uspjeh Graničara i Crne kraljice. Brojna Freudenreichovova djela, koja je kritika, kao i književnopovijesna znanost negativno vrednovala, igrana u kazalištu na Markovom trgu danas su poznata samo po imenu (Dramatični roketi ili Pilule za smijeh, Vjetrenjača na Volovcu ili Način kako je moći stare babe pomladiti, Faust i njegova paklena ljekarna i dr.).
Tekst prema:
- Josip Freudenreich: Graničari, u: Pučki igrokazi XIX. stoljeća, prir. Nikola Batušić, Pet stoljeća hrvatske književnosti knj. 36, Matica hrvatska – Zora, Zagreb, 1973, str. 55-113.
