Henryk Adam Aleksander Pius Sienkiewicz poljski je književnik svjetske slave, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1905. godine.
Rođen je u plemićkoj, uglednoj ali osiromašenoj obitelji 5. svibnja 1846. u Woli Okrzejskoj, na sjeveru Poljske koji je tada nakon niza podjela Poljske između susjednih država bio pod ruskom vlašću. Cijela obitelj aktivno je sudjelovala u poljskoj borbi za neovisnost. I sam je, osim u izrazito patriotski obojenom književnom i novinarskom opusu, pred početak Prvog svjetskog rata 1914. zajedno sa uvaženim pijanistom i političarom Ignacyem Paderewskim aktivno promovirao ideju neovisne Poljske u Švicarskoj.
Za razliku od mnogih njegovih suvremenika – romantičara, koji su od neprilika u kojima se nalazila Poljska prije Prvog svjetskog rata bježali pišući o “dobrim starim vremenima”, Sienkiewicz je bio aktivan u pokretu Positivist, koji je bio usredotočen na stvaranje bolje budućnosti.
Studirao je u Varšavi, pravo i medicinu, a nakon toga povijest i književnost. Školovanje je napustio 1870. godine, prije diplome. Još kao student pisao je kolumnu za lokalne novine, a njegovo prvo djelo Žrtva (Ofiara) nikada nije pronađeno.
S putovanja po Njemačkoj, Francuskoj i Engleskoj slao je poljskim novinama putopise pod pseudonimom Litwos. Od 1876. do 1878. putovao je SAD-om, neko vrijeme boravio u Kaliforniji, te objavljivao svoje putopise u formi pisama u poljskoj Gazeti. Po povratku u Europu boravi neko vrijeme u Londonu i Parizu. U Varšavu se vraća krajem 1879. godine, gdje je postao jedan od urednika u konzervativnim novinama Slovo u kojima je objavljivao svoje rane priče. Za Mariu Szetkiewicz (1854 – 1885) s kojom je imao dvoje djece, oženio se 1881. Supruga mu umire 1885. godine, što je za Sienkiewicza bio težak udarac.
U Poljskoj se posvetio izučavanju povijesti, što je rezultiralo trilogijom o Poljskoj sredinom 17. stoljeća: romanima Ognjem i mačem (1883-1884), Potop (1886) i Gospodin Wolodyjowski (1887-1888), kojima je stekao nacionalnu slavu. Prilike u kojima je živio i koje su obilježavale sudbinu njegova naroda u 19. stoljeću navele su Sienkiewicza na povijesne teme. Poljska je tada bila ruska pokrajina u kojoj se svaki pokušaj nacionalnog buđenja krvavo gušio. Tako je bilo i 1863. kada je nakon neuspjelog ustanka narodu prijetila malodušnost i klonulost. Sienkiewicz je smatrao da Poljacima treba pružiti uzore iz prošlosti koji će ih ohrabriti i poslužiti im kao putokaz u teškim vremenima. Zato u Trilogiji oživljava 17. stoljeće i vrijeme Poljsko-litavske unije, doba u kojem su se javljali svi mogući domaći i strani neprijatelji i kad se poljsko plemstvo borilo protiv Kozaka, Tatara, Rusa, Šveđana i Turaka. Događaje je opisao uzbudljivim i arhaičnim stilom, prepunim koloritnim likovima izrazitih karaktera, koji svojim podvizima raspaljuju maštu i potiču domoljubne osjećaje.
Godine 1895. u poljskim novinama počinje izlaziti u dijelovima, a 1896. u cjelini mu je objavljen je roman Quo Vadis, s temom iz rimske povijesti, iz doba cara Nerona i progona kršćana. Quo Vadis također se može čitati kao autorov doprinos tadašnjoj borbi Poljaka protiv represivnog režima.
Roman je doživio ogroman međunarodni uspjeh i preveden je na više od 30 svjetskih jezika. Doživio je i više filmskih adaptacija – prvu već 1913. godine, dok je najpoznatija ona holivudska iz 1951. godine. Prema knjizi je skladana i opera.
Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1905. godine “zbog iznimnih zasluga kao epski romanopisac”, ponajviše upravo zbog romana Quo Vadis.
Putovao je Europom (Istanbul, Španjolska), a 1890. godine boravio je u Africi.
Jedan je od najpopularnijih poljskih književnika druge polovice 19. stoljeća., što potvrđuje činjenica da je 1900. nacionalnim doprinosima skupljeno dovoljno sredstava da mu se kupi dvorac u kojem su živjeli njegovi preci.
Umro je 15. studenog 1916. u Švicarskoj. Da je proživio samo dvije godine više, svjedočio bi stjecanju nezavisnosti domovine za koju se borio i o kojoj je pisao cijeli život. Osam godina nakon smrti Sienkiewitzewi posmrtni ostaci preneseni su u Poljsku.
Zapažen uspjeh izvan Poljske postigao je i jedini njegov pustolovni roman za mladež Kroz pustinju i prašumu (W pustyni i w puszczy), objavljen 1911.
O Sienkiewiczu na našim stranicama pročitajte i esej kojega je napisao njegov prevoditelj Julije Benešić, književnik i polonist.
