Ivana Jurić
Sliku Vukovara kao razrušenog grada i kao motiv svoje najintimnije ispovijesti dočarala je Ivana Simić Bodrožić (1982.) s poluautobiografskim romanom Hotel Zagorje. Iz vizure devetogodišnje djevojčice, kasnije djevojke koja je svoje “najljepše” dane provela u progonstvu, Simić-Bodrožić čeka. Čeka elementarne ljudske potrebe – dom, oca, toplinu, osmijeh, ne misleći na „sitnice“ odrastanja (prve ljubavi, školske zadaće, izlaske).
Za razliku od sjećanja na prošla vremena Ivane Simić-Bodrožić, Nuštarac Davor Ivankovac (1984.) živi u sadašnjosti, zavičaj je za njega samo jedini zbiljski prostor u kojem živi, a ratna zbivanja i ostala zbivanja izvan svijeta jezika, poetskog i vlastitog svijeta, kloneći se patetike, samo ovlaš spominje kao smetnju subjektu. Ivankovac u svojim nagrađivanim zbirkama Rezanje magle i Freud na Facebooku stavlja u fokus detalje suhoparne svakodnevne zbilje (poput odlaska u pekarnicu), a pojednostavljuje pojmove poput domovine, smrti, religije, motive koji su kapitalni u zavičajnim tekstovima. Ivankovac nije zavičajac, on boravi u ovom prostoru, on ga samo primjećuje i svjestan je njegove prisutnosti, ali ga neće zaokupiti.
* * *
Književnost Slavonije, Baranje i Srijema u mjestima od posebne državne skrbi daju cjelovitu sliku života naroda koji se nalazi na ovim prostorima. Tradicija i zavičajnost su okviri u kojima se svi pisci kreću, bilo da je prihvaćaju ili kritiziraju tradiciju.
Bilo da je ta tradicija usmena, pa spašena od zaborava zapisivanjem, bilo da je ugnjetavana od tuđih običaja, bilo da je sputana nekim novim književnim stilovima, bilo da je ugrožena ratnim razaranjima, ona uvijek ostaje temelj usmene i pisane riječi.
Autori:
- Ivana Simić Bodrožić (1982)
- Davor Ivankovac (1984)
