Književnik Zoran Pongrašić rođen je 1961. godine u Novoj Gradiški. Prema vlastitim riječima, dok je bio malo dijete, s obitelji se preselio u Novi Zagreb gdje se dobro provodi i živi svoj život. U školi su ga učili i uvjeravali kako će, kad odraste, moći raditi što god želi. Vođen time, sa svojim prijateljima osnovao je muzičku grupu Kost i koža. Grupa je održala dva antologijska koncerta, a Zoran shvaća da željenu slavu neće steći sviranjem električne gitare te kreće tipkati po tipkovnici i pisati svoja slavna djela. Danas ponosno može reći da piše sve što se pisati može, od romana, radio-dramskih i kazališnih tekstova, filmskih scenarija i scenarija za stripove do znanstveno-fantastične proze, pjesama, razglednica i pisama. Nagrađivan je za svoja djela.
Diplomirao je na Visokoj školi za sigurnost na radu pri Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Dok nije postao samostalni umjetnik, dvadeset i četiri godine radio je u državnoj službi – gotovo polovicu od toga kao istražitelj u policiji. Sa spisateljicom Anom Đokić ima tri kćeri. Kao pisac književnih djela javio se u dvadeset i osmoj godini života, kad mu objavljuju prve priče (Osluškivanje tišine, 1989., Vrhunci civilizacije, izbor najboljih priča s II. natječaja OZON-a u Beogradu). Prvu samostalnu knjigu, zbirku priča Razgovori s bratom objavljuje 1991. godine, nakon čega slijedi razdoblje ratnih godina u kojem piše rijetko, uglavnom kratke forme (tijekom 1991/92. iz novčanih razloga piše čak i za govorne automate, te mu tako kroz telefonsku slušalicu »emitiraju« 30-tak kratkih znanstveno-fantastičnih priča).
Za Dramski program Hrvatskog radija 1995. piše svoju prvu radio dramu Čuvari sreće koju mu emitiraju iste godine. Od tada postaje redoviti suradnik Dramskog programa. Sljedeće godine pristupa Plimašima, piscima okupljenim oko časopisa Plima (osnivač i prvi urednik bio je Miro Gavran, kasnije Silvija Šesto), u kojem kroz tri godine redovito objavljuje priče. Istovremeno, priče mu počinju objavljivati i u drugim književnim časopisima (od ozbiljnih kao što su Quorum, Futura, Republika, Nomad, preko dječjih – također, naravno, ozbiljnih – Modra lasta, Zvrk, Prvi izbor, do posve neobičnih kao što je Zaprešićki špigl), u zbornicima priča, dnevnom tisku (Večernji list, Jutarnji list, Vjesnik) i na radiju. Piše za djecu, tinejdžere i odrasle. Zbog toga što se okušao u mnogim umjetničkim vrstama, njegov ga prijatelj, inače književnik, ilustrator i književni kritičar Darko Macan veoma zgodno i potpuno ispravno naziva »piscem opće prakse«.
Dobitnik je nagrada za radio drame, priče i romane. Za roman Mama je kriva za sve dobio je Nagradu Grigor Vitez (1999.), a s radio igrom za djecu Djevojčica koja je preskočila nebesa predstavljao je Hrvatski radio na festivalu radio igre za djecu i mlade Prix Ex Aequo u Bratislavi.
Član je Hrvatskog društva pisaca, član i jedan od utemeljitelja Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, a bio je dugogodišnji član Hrvatskog društva dramskih umjetnika, i član AZeBiFa (Akademija za znanstvenu beletristiku i fantastiku) za vrijeme njezina kratkog postojanja 1997/98. godine. Jedan je od osnivača Umjetničke organizacije Autorska kuća koja je, između ostaloga, ustanovila događanje za djecu Uberi slikovnicu u Parku Ribnjak u Zagrebu, a sada se taj veseli događaj jednom godišnje odvija u istome gradu u Parku Stara Trešnjevka pod nazivom Uberi priču!. Jedan je od utemeljitelja i član književne udruge Knjiga u centru, koja svake godine dodjeljuje Nagradu za najbolju hrvatsku slikovnicu Ovca u kutiji, te organizira festival dječje knjige i raznovrsne kulturne aktivnosti, susrete domaćih i inozemnih pisaca, ilustratora i kritičara književnosti za djecu. Autor je slikovnica i igrokaza za najmlađe. U slikovnicama nalazimo neobične likove puževa, mrava, komaraca, stonoga (jedna je dobila Nagradu Ovca u kutiji). Izgleda da su mu posebno na srcu male životinjice i kukci. Obično imaju ljudske osjećaje i način razmišljanja.
Razgovori s bratom zbirka je priča za tinejdžere o dvojici braće koji razgovaraju ili šute zatvoreni između četiri zida jedne sobe. Mama je kriva za sve (2006.) humoristički je dječji roman o jedanaestogodišnjem dječaku kojega otmu kradljivci kompjutora jer se greškom zatekao nedjeljom u školi. Gumi-gumi ili djevojčica koja je preskočila nebesa (2008.) govori o djetetu liječenom od leukemije, pri čemu autor istražuje psihološke, obiteljske i društvene posljedice ovog događaja. Nespretna krila anđela zbirka je priča koje tematiziraju odnos muškarca i žene, pisanih iz jednog i drugog kuta gledanja. Po riječima Lade Žigo, »stječe se dojam da njegove priče imaju neka pomalo fantastična nevidljiva krila koja nas blago prenose iz svakodnevnog u eterični psihološki svijet«. Ulomci iz romana Vidi majmuna! (2004.) uvest će čitatelja u toplu obiteljsku, ali ne baš nježnu društvenu priču o životu dječaka koji u Zagreb dolazi iz Afrike. Majka mu je bjelkinja, a otac crne boje kože. U Hrvatskoj je to još uvijek rijedak slučaj. Već prvoga dana škole dolazi do nesporazuma, jer ravnatelj i profesori nisu pripremljeni za njegov dolazak – nisu se informirali o okolnostima njegova preseljenja, o zemlji iz koje dolazi. Isto tako, doznajemo kroz dječakovo razmišljanje koliko ga zbunjuje i frustrira nova škola u kojoj je sve posve drugačije od afričke, pa ispada da je on neznalica.
Lakoća i jasnoća izražavanja dubljih misli, kao i humor, Pongrašićeve su jakosti. Kazališni tekstovi izvođeni su mu u splitskom kazalištu lutaka, te u Dramskom studiju Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih. Zoran Pongrašić piše i televizijske i filmske scenarije (Gumi-gumi, Jel smijem popit malo vode?, Bumerang TV, Šegrt Hlapić). Ponekad piše i pod umjetničkim imenom (pseudonimom) Magda Kraus.
dr. sc. Diana Zalar
