Sanja Pilić je jednom ispričala kako su se u njenoj obitelji izmjenjivale dvije profesije: književnička i fotografska. U tim mijenama njenu majku, baku i nju dopala je ona prva. Rodila se 1954. godine u Splitu. Završila je u Zagrebu vrlo zanimljivu srednju školu koja nosi ime Škola za primijenjenu umjetnost i dizajn, a njeno usmjerenje na toj školi je bilo – pogađate – fotografsko. Tako je neko vrijeme i radila posao fotografkinje, potom trik-snimateljice i osobe koja boji prizore na crtanom filmu. Sve su to vrlo kreativni poslovi. Surađivala je s Autonomnom ženskom kućom iz Zagreba i pomagala zlostavljanoj djeci da lakše prebrode sve što im se događalo. Objavila je više od četrdeset knjiga za djecu i odrasle i više od dvadeset slikovnica. Za svoj rad dobila je brojne nagrade i priznanja. Nabrojit ćemo ovdje najvažnije, jer je dobro da se zna koje nagrade za dječju knjigu postoje u našoj zemlji, ali i u inozemstvu. Evo koje je Sanja Pilić dobila: Nagradu »Grigor Vitez« 1990. godine za knjigu O mamama sve najbolje, 2006. za knjigu Savim sam popubertetio i 2016. za knjigu Pošalji mi poruku, Nagradu »Ivana Brlić Mažuranić« 1995. godine za knjigu Mrvice iz dnevnog boravka i 2001. za knjigu Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije, Nagradu »Mato Lovrak« 2007. godine za knjigu Što mi se to događa?, Nagradu »Kiklop« 2010. za roman Hoću biti posebnaaaaa! i 2011. za slikovnicu Maša i gosti. Njezin roman Jesam li se zaljubila? bio je 2008. nositelj Časne liste međunarodne organizacije koja promiče i razvija dječju knjigu, a zove se International Bord on Books for Young People (IBBY).
Jezični stručnjaci Međunarodne dječje knjižnice u Münchenu biraju svake godine najnovije naslove knjiga za djecu iz cijeloga svijeta za svoj godišnji izbor. Njihov se popis objavljuje u godišnjem katalogu The White Ravens, koji se potom predstavlja na književnom sajmu za djecu u Bologni u Italiji. Dostupan je na internetu. U taj katalog 2012. godine uvrštena je zbirka kratkih priča Sanje Pilić Hej, želim ti nešto ispričati – u obrazloženju je navedeno da je posebnost njenih djela upravo u smijehu i vedrini koje izaziva njihovo čitanje naglas. Godine 2011. primila je i odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Antuna Radića za zasluge u prosvjeti i kulturi. Prema romanima Sasvim sam popubertetio i Mrvice iz dnevnog boravka napravljene su kazališne predstave u Zagrebu u Kazalištu »Žar ptica« 2009. i 2012. godine.
Sama je za sebe napisala: Živim i radim u Zagrebu. Imam dvoje djece, troje unučadi, volim putovati, fotografirati, piti kavu i promatrati ljude.
Svojim prvim romanom O mamama sve najbolje navijestila je nov način pisanja. Iako je u tom romanu u prvom planu majka, a ne tinejdžer, tom je knjigom osvojila mnoge tinejdžere jer govori o posve neobičnoj obitelji u kojoj majka i otac nemaju tipične uloge i oboje su pomalo »otkvačeni«. Onako kako bi to djeca željela. Autorica se može uživjeti u položaj takvih roditelja jer je niz godina samostalna umjetnica, a dugo je bila i samohrana majka.
Sanji Pilić posebno su na srcu nevolje djevojčica i dječaka u pubertetu. Stoga je neumorna u pisanju upravo za tu populaciju. Priče i romani počinju bez dugačkih uvoda, u njima dominiraju opušteni, duhoviti dijalozi. Između odraslih i djece stvara most razumijevanja, poštujući i jedne i druge. Rječnik joj je razgovorni, rečenice kratke i ispunjene vedrinom. Osjećaji se otvoreno iskazuju, a čest je i unutrašnji monolog. Voli iznenadne i dojmljive poante. Možemo je nazvati suvremenom autoricom u potpunom smislu riječi. Nastavlja se na starije prethodnice poput svoje majke Sunčane Škrinjarić, Nade Iveljić i Višnje Stahuljak. Bogatstvo tema o kojima su pisale i naročite perspektive njihovih priča Sanja Pilić razvila je na vlastiti način, toliko prepoznatljiv i katkad oponašan od suvremenika da je među kritičarima i povjesničarima književnosti nastao pojam »Pilićkinog stila«.
dr. sc. Diana Zalar
