Luka Botić, splitski književnik i političar iz vremena narodnog preporoda, zbog svojega glavnog djela Bijedna Mara smatra se utemeljiteljem romantičarskog spjeva u Hrvatskoj.
Porijeklom je iz siromašne obitelji. U Splitu završio nižu gimnaziju splitskog biskupskog seminara, humanističke razrede i filozofiju, sve na talijanskom. U Zadru učio teologiju. 1848/49 zagrijao se za ideje narodnog preporoda, pa je zbog nediscipline isključen s teologije. Pod prijetnjom progona, bježi pješice u Bosnu i do Beograda; na putu upoznaje narodno stvaralaštvo. 1852. razočaran stiže u Zagreb, gdje se skriva od vlasti i radi u Gajevoj tiskari Narodnih novina. Godine 1853. postaje činovnik na biskupskom dvoru u Đakovu kod Strossmayera, ali kako je odbio dati prisegu caru prema ondašnjim propisima, dobiva otkaz. Nakon pada apsolutizma, 1861. je zastupnik u Saboru, gdje se bori za ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije. Umro je u Đakovu od tuberkuloze.
Gotovo sva djela objavio je u zagrebačkom Nevenu. Uspjeh postiže s pripovijesti u stihu Pobratimstvo (1854), a njegovo glavno djelo, spjev Bijedna Mara (1861), vrlo je popularno među suvremenicima. Prema njemu je Josip Hatze skladao operu Adel i Mara. Ostala su mu značajnija djela spjevovi Dilber-Hasan (1854) i Petar Bačić (1862). Riječ je o romantičnim pjesničkim pripovijestima u duhu narodne poezije, u desetercu, s orijentalnom egzotičnom tematikom. Pokazivao je podjednake simpatije za kršćane i muslimane i zastupao ideju vjerske tolerancije, što je za ono doba značajna novost, a u čemu je preteča Tomića. Cjenjeniji među suvremenicima nego danas, smatran je za utemeljitelja romantičarskog spjeva u Hrvatskoj, ali mu je slava ponešto izblijedjela.
Tekst prema:
- Luka Botić: Bijedna Mara, Zagrebačka stvarnost, Zagreb, 1995.
- Antun Pasko Kazali, Mato Vodopić, Luka Botić, Juraj Carić: Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti knj. 38, Zora – Matica hrvatska, Zagreb, 1973.
