Francuski dramatičar Jean Racine, jedan je od “velike trojice” 17. stoljeća u Francuskoj (ostala dva su Molière i Corneille).
Rođen je u građanskoj obitelji u provincijskom gradiću La Ferte-Milan. Rano je ostao bez roditelja pa se o njemu brinula rodbina, osobito baka koja ga šalje u jansenitsku* školu. Godine 1658. odlazi u Pariz na Collége de Harcourtin, gdje studira pravo. Ondje se upoznaje sa svijetom kazališta te počinje pisati prve drame. U Parizu raskida s jansenistima, no njihov utjecaj ostat će prisutan u čitavom njegovom radu.
Prvu dramu piše 1660., no ona nikada nije izvedena i danas je izgubljena. Racine je prvi francuski dramatičar koji je gotovo u potpunosti živio od pisanja. To mnogima nije odgovaralo pa je stekao mnoge neprijatelje koji su ga na razne načine željeli uništiti. Povrijeđen raznim spletkama, napustio je kazalište te je zadnjih dvadeset godina života radio kao kraljev povjesničar. Do smrti je po narudžbi dvora napisao još dvije drame s biblijskim motivima, no ne za profesionalno, već amatersko prikazivanje. Umro je 1699. godine i pokopan je u crkvi St. Etienne-du-Mont u Parizu.
Pisao je uglavnom tragedije, premda je pred kraj života napisao i jednu komediju. Prvi veliki uspjeh postiže dramom o lancu strastvene ljubavi, Andromaha (Andromaque, 1667). Sljedeće uspješnice su mu Britanik (Britannicus, 1669), Berenika (Bérénice, 1670), zatim tragedija turske tematike Bajazit (Bajazet, 1672), te “grčke” tragedije Ifigenija (Iphigénie, 1674) i Fedra (Phédre, 1677).
Racineov stil može se okarakterizirati kao jednostavan i uravnotežen. Njegove tragedije smještene su u međuprostor gdje se psihološka drama dodiruje s tragičnim zbivanjima.
Tekst prema:
- Jean Racine: Fedra, tragedija u pet činova, preveo Tomislav Prpić, Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, Zagreb, 1942.
* ↑ Jansenisti su reformistički pokret unutar katoličke crkve čije se učenje zasnivalo na strogoj pobožnosti i potpunoj okrenutosti unutarnjem životu.
