Češki pisac, satiričar i humorist Jaroslav Hašek, jedan od najduhovitijih književnika svih vremena, na glasu boem, anarhist po političkom opredjeljenju, tvorac je Dobroga vojaka Švejka.
Rođen je u Pragu u obitelji koja se zbog siromaštva morala često seliti – čak petnaest puta za njegovog djetinjstva. Jaroslav zbog toga nikada nije imao pravi dom. Kada je imao 13 godina, otac mu je umro od pretjerivanja s alkoholom. Hašek je nedugo nakon toga napustio gimnaziju, no zahvaljujući podršci obiteljskog prijatelja ljekarnika Kokoške završio je Komercijalnu akademiju u Pragu i potom radio kratko vrijeme kao bankovni činovnik. Nakon oko godinu dana dobio je otkaz zbog čestog pijančevanja. Počeo je raditi kao novinar i pisac. Putovao je Srednjom Europom i Balkanom, te na putovanjima pronalazio inspiraciju za svoje humoreske i eseje, koje objavljuje u češkim novinama.
Još u mladosti priključio se anarhističkom pokretu, a 1907. godine postao je urednik anarhističkog časopisa Komuna. Zbog aktivizma i političke satire stalno ga je pratila policija i često je zatvaran. Živio je boemski i često radio incidente, ne samo političke. Godine 1907. upoznao je Jarmilu Mayerovu, djevojku iz dobrostojeće obitelji, i u nju se zaljubio, ali njezina obitelj nije dopustila brak zbog Hašekovog boemskog načina života. Zbog toga se odlučuje “smiriti”, raskida s anarhistima, te pokušava započeti karijeru ozbiljnog profesionalnog pisca. Jarmilom se konačno oženio 1910. godine, no brak na koncu nije bio sretan i par se rastao za godinu dana, nakon što im se rodio sin Richard. Prije izbijanja Prvog svjetskog rata živio je neko vrijeme s ilustratorom Josefom Ladom, koji će kasnije ilustrirati Švejka. Nastavlja živjeti boemski, u praškim pivnicama i kavanama zabavlja društvo, često se sukobljava s policijom, te se, poput svog junaka Švejka, bavi trgovinom pasa (ali i krađom pasa i falsificiranjem dokumenata). Za život, osim pisanjem, zarađuje radeći razne poslove: bio je urednik lista Ženski obzor i magazina Svijet životinja, piše trač-kolumne za Češko slovo, te u raznim drugim novinama objavljuje veliki broj humoreski i satira, šibajući i ismijavajući vlast i birokraciju, ali i navade običnih ljudi i licemjerje društva, često dajući mašti na volju i izmišljajući događaje. Godine 1911. Hašek osniva svoju ironičnu “Stranku umjerenog napretka u granicama zakona”. Postao je vrlo popularan.
Kad je izbio rat, Hašek je u prosincu 1914. unovačen i poslan na obuku u Česke Budějovice, a nekoliko mjeseci kasnije je hospitaliziran zbog srčanih tegoba i reumatizma. Zbog toga je oslobođen redovne vojne službe, te je dobio lakše zadaće. Kraće je vrijeme sudjelovao u borbama na istočnom bojištu, čak je i odlikovan za hrabrost, a onda su ga 24. rujna 1915. zarobili Rusi. Godinu dana provodi u zarobljeničkom logoru, a onda se kao dragovoljac priključuje Čehoslovačkoj brigadi koja se bori protiv Austro-Ugarske, za neovisnu češku i slovačku državu. Ta će brigada kasnije postati glasovita Čehoslovačka legija i sudjelovati u ruskom građanskom ratu nakon revolucije. Legija se nakon kraja rata na istočnom bojištu 1918. godine zaputila iz Rusije preko Sibira i Vladivostoka, ne bi li tim putem došla do zapadnog fronta u Europi i sudjelovala u borbama protiv Nijemaca. Plan nije uspio, ali je legija neko vrijeme kontrolirala transsibirsku željeznicu i velika prostranstva i važnije gradove u Sibiru. Hašek istupa iz legije i priključuje se Crvenoj armiji, gdje je djelovao uglavnom kao propagandist, te u Samari organizira novačenje dragovoljaca. Rat je proveo u raznim gradovima u Sibiru.
U Čehoslovačku se vratio tek u prosincu 1920. godine, sa suprugom Aleksandrom kojom se oženio u Rusiji, i ubrzo bio razočaran poratnim prilikama u domovini. Neprijatelji su ga optuživali kao izdajnika i bigamista, jer se nije bio razveo od prve supruge. Nastavio je živjeti boemski.
Već je 1912. godine napisao humorističku zbirku Dobri vojak Švejk i druge čudnovate zgode, u kojoj je stvorio lik svog kasnije iznimno popularnog vojnika. Nakon povratka u domovinu o svom antijunaku počinje pisati opširni roman. Zbog neurednog života, alkohola i pretilosti Hašek je obolio, pa je drugi, treći i nedovršeni četvrti nastavak romana, od planiranih šest, pisao u svojoj sobi u selu Lipnice nad Sázavou, gdje je preselio. Umro je 1923. godine ne dovršivši Dobroga vojaka; sahranjen je u Lipnicama.
Osim svog slavnog romana, Hašek je autor nevjerojatnog broja – oko 1500 – kratkih priča, najvećim dijelom humorističkih, u kojima je ismijavao i satirizirao austro-ugarsku birokraciju i politički sustav i društvo u cjelini. Poznate su mu zbirke Dobri vojak Švejk i druge čudnovate zgode (1912), Nedaće gospodina Tenkráta (1912), Kalamajka (1913), Vodič za strance i druge satire s putovanja i iz domovine (1913), Moje trgovanje psima i druge humoreske (1915), Dva tuceta priča (1920), Pepíček Nový i druge pripovijetke (1921), Tri čovjeka s morskim psom i druge poučne priče (1921), Dobri vojak Švejk prije rata i druge čudnovate zgode (1922) i Mirovna konferencija i druge humoreske (1922). No ipak, status jednog od najvećih, ako ne i najvećeg i najslavnijeg češkog pisaca, može zahvaliti svojem remek-djelu, romanu Doživljaji dobroga vojnika Švejka za svjetskoga rata.
