(Janus Pannonius; Ivan Česmički)
Ranije se mislilo da podrijetlo vuče od plemićke obitelji iz Česmice blizu Čazme (odakle i naziv Česmički), ali rodio se godine 1434., čini se, na drugom kraju Slavonije, jer u svojim stihovima navodi kako se mjesto njegova rođenja nalazi blizu utoka Drave u Dunav. Već s trinaest godina odlazi na studij u Italiju, boravi u Ferari i Padovi i doktorira kanonsko pravo. U Ugarskoj je imenovan kanonikom u Varaždinu, a 1459. biskupom pečuškim. Boravio je na dvoru hrvatsko-ugarskoga kralja Matijaša Korvina i pratio ga na vojnim pohodima te odlazio u diplomatska izaslanstva. Za bana slovinskog imenovan je 1469. godine zajedno s gospodarom Medvedgrada Ivanom Thuzom. Kasnije se našao među zavjerenicima protiv M. Korvina, pa je morao bježati iz Ugarske. U bijegu se razbolio i umro na Medvedgradu.
Bio je poznati govornik, prevoditelj s grčkoga na latinski. Napisao je više od 400 epigrama, pisao je elegije i drame.
Janus Pannonius je prvi autorski književnik hrvatske književnosti na prostoru Panonije, i zbog toga je vrlo bitan za ovaj prostor. U svojim stihovima prvi daje motive koji se pojavljuju u lirikama različitih pjesnika, sve do danas. Temelj Pannoniusove lirike je upravo ta ljubav prema domovini, zavičaju, prostoru kojeg ostavlja i kojemu se on uvijek vraća. Zavičaj je njegov svijet i vječna inspiracija.
Neka od njegovih djela: Pjesme i epigrami, Panegyricus in laudem Baptistae Guarini Veronensis.
