Hugh Lofting je engleski pisac i ilustrator, po zanimanju arhitekt građevinski inženjer, koji je postao svjetski slavan svojim serijalom pustolovnih fantastičnih romana za djecu o dobrom i mudrom doktoru Dolittleu koji govori životinjski jezik.
Rođen je u gradiću Maidenheadu, nedaleko od Londona, od oca Engleza i majke Irkinje, koji su imali šestero djece. Još kao dječak Lofting je često pričao maštovite priče svojim sestrama i braći. Volio je prirodu, životinje, a u kući je uvijek imao mnogo kućnih ljubimaca. Školovao se u jednom jezuitskom internatu, ali je odlučio postati arhitekt i graditelj. Sa osamnaest godina 1904. godine odlazi u Ameriku na studij na slavnom sveučilištu MIT, gdje završava jednu godinu studija, nakon čega se vraća u domovinu Englesku 1907. godine diplomira na London Polytechnic i postaje građevinski inženjer. Čim je završio školovanje, za poslom počinje putovati svijetom, gradeći željezničke pruge u raznim zemljama: boravio je u Kanadi, pa u Lagosu u zapadnoj Africi, na Kubi.
Godine 1912. oženio je Amerikanku Floru Small i trajno se preselio u New York, gdje se odlučio baviti pisanjem. Isprva piše kratke priče za odrasle za različite časopise i kratke komedije. U braku je dobio dvoje djece, kćer Elizabeth i sina Colina. No, godine 1914. u Europi počinje Prvi svjetski rat, najstrašniji rat kojega je čovječanstvo do tada doživjelo. Britanski građanin Lofting javlja se kao dragovoljac u vojsku i na fronti u Belgiji i Francuskoj boravi od 1917. do 1918. godine. Oko sebe je gledao do tada nezamislive užase, što ga je jako potreslo. U ratu nisu stradali samo ljudi, nego i životinje, jer se tada još uvijek za vuču koristilo konje koji su često pogibali. Prizori mrtvih konja strahovito su ga dirnuli, a osobito to što se ranjene životinje ubijalo umjesto da ih se pokuša izliječiti. No Lofting kući nije slao pisma u kojima bi opisivao takve strahote. Sam je rekao da je sve što se u ratu zbiva ili previše strašno, ili pak dosadno. Umjesto takvih pisama, djeci s bojišta šalje jednostavne ilustrirane priče o doživljajima dobrog doktora koji govori životinjski jezik – doktora Dolittlea. Ime Dolittle složenica je od engleskih riječi do (raditi) i little (malo) – Lofting je tako najprije u šali zvao svoga sina Colina kada bi ovaj bio lijen.
Pred sam kraj rata ozbiljno je ranjen. Nakon dugotrajnog oporavka 1919. godine vraća se s obitelji u New York. Na nagovor supruge pisma o doktoru Dolittleu odlučuje doraditi i objaviti kao knjigu. Knjiga Priča o doktoru Dolittleu, s autorovim ilustracijama, izlazi 1920. godine i doživljava golemi uspjeh. Preko noći postaje pravi dječji klasik. Na zahtjev malih čitatelja, od kojih dobiva nebrojena pisma, Lofting piše nastavke doktorovih pustolovina: prvi izlazi 1922. godine pod naslovom Putovanja doktora Dolittlea; u njemu se prvi put pojavljuje doktorov šegrt, dječak Tommy Stubbins. Tu drugu knjigu mnogi smatraju još boljom od prve, a Lofting za nju dobiva prestižnu američku nagradu Newbery Medal.
Obitelj Lofting seli iz velegrada New Yorka u mirniji Connecticut. Tamo Lofting piše još šest nastavaka priče o Dolittleu, po jedan godišnje od 1923. do 1928. godine, redom: Pošta doktora Dolittlea, Cirkus doktora Dolittlea, Zoološki vrt doktora Dolittlea, Karavan doktora Dolittlea, Vrt doktora Dolittlea i Doktor Dolittle na Mjesecu. No tada ga je zadesila osobna tragedija: 1927. godine umrla mu je žena Flora. Ponovno se oženio 1928. godine, ali i druga žena Katherine Harrower umrla je iste te godine. Zbog toga zadnja dva romana iz niza imaju su znatno neveseliji opći ton i raspoloženje. S knjigom Doktor Dolittle na Mjesecu Lofting je, unatoč negodovanju čitatelja, odlučio zaključiti ovaj serijal.
Ali dolaze bolja vremena: godine 1935. Lofting se po treći put ženi, Kanađankom Josephine Fricker, s kojom dobiva još jednog sina, Christophera. Obitelj seli u Kaliforniju, gdje Lofting ipak, nakon brojnih zahtjeva i prosvjeda obožavatelja, piše još dva nastavka serijala: Povratak doktora Dolittlea i Doktor Dolittle i tajno jezero (kod nas je prevedena kao Doktor Dolittle kralj Indijanaca). Na toj je zadnjoj knjizi radio punih 12 godina, sve do smrti 1947. godine, te ona izlazi godinu dana kasnije. U njegovoj ostavštini pronađena su još dvije kratke zbirke priča o Dolittleu, koje su objavljene pod naslovima Doktor Dolittle i zelena kanarinka i Pustolovine doktora Dolittlea u Puddlebyju, a dovršila ih je sestra njegove supruge Olga Fricker. Sveukupno dakle dvanaest knjiga. Osim romana, serijalu o Dolittleu pripada i knjiga Gic-Gicova knjiga, Enciklopedija hrane iz 1932. godine, te Rođendanska knjiga doktora Dolittlea, mala knjiga-spomenar s autorovim ilustracijama iz 1936.
Napisao je i sam ilustrirao još nekoliko djela za djecu. Priča o gđi. Tubbs i Tommy, Tilly i gđa. Tubbs su dvije slikovnice namijenjene mlađem uzrastu. Poput Dolittlea i stara gđa. Tubbs okružena je životinjama i govori njihov jezik. Kaša poezije iz 1924. godine Loftingova je ilustrirana zbirka dječje poezije. Još jedna njegova dječja knjiga je Bučna Nora (1929), bogato ilustrirana i tiskana tako da izgleda kao da je pisana rukom. Knjiga Sumrak magije (1932) namijenjena je nešto starijim čitateljima smještena u vrijeme nestanka magije i pojave znanosti. To je ujedno jedina Loftingova knjiga koju nije sam ilustrirao.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, još strašnijeg od onoga u kojemu je sam sudjelovao, napisao je svoju jedinu knjigu za odrasle: poemu Pobjeda za pobijene o besmislenosti ratovanja.
