Američki romanopisac, novelist i pjesnik Herman Melville svojim romanom Moby Dick zaslužio je slavu jednog od najvećih svjetskih romanopisaca.
Rođen je u New Yorku u brojnoj, relativno dobrostojećoj trgovačkoj obitelji. No ocu Allanu mu najprije propada posao, zbog čega obitelj završava u neimaštini, a potom otac 1832. godine umire, pa Herman mora prekinuti školu i zaposliti se već kao dječak. Nakon nekoliko različitih poslova, godine 1839. zapošljava se kao brodski “mali” na jednom trgovačkom brodu i putuje u Europu. 1841. godine postaje član posade jednog kitolovca s kojim odlazi na južni Pacifik. Pobjegao je i završio na otočju Marquises, gdje boravi s domorocima Polinežanima. Potom je boravio na Tahitiju i Havajima, te se 1844. vratio u New York kao mornar na jednoj ratnoj fregati. Sve to vrijeme Melville sam mnogo čita i uči. Svoje je pomorske pustolovine opisao u fikcionaliziranim djelima Taipi (Typee, 1846), Omoo (1847), Mardi (1849), Redburn (1849) i Mornar u bijelom haljetku (White-Jacket, 1850), od kojih su osobito prve dvije postigle velik uspjeh. Oženio se Elizabeth Knapp Shaw s kojom će dobiti četvero djece. Obitelj je živjela u Massachusettsu, gdje će se Melville zbližiti s drugim velikim američkim romanopiscem, Nathanielom Hawthroneom, autorom Grimiznog pisma. No nakon prvog književnog uspjeha s pustolovnim romanima, njegova kasnija djela nisu zainteresirala publiku i sljedećih je tridesetak godina života Melville zaboravljen pisac.
Sljedeći njegov roman, Moby Dick ili Bijeli kit (1851) danas se smatra jednim od najvećih romana američke književnosti, ali je kod suvremene publike prošao gotovo nezapaženo, a i reakcije kritike bile su podijeljene. Publika je od Melvillea zapravo očekivala nastavak pustolovnih priča iz njegovih ranijih djela, a on je stvorio zahtjevni, duboki, slojeviti roman, protkan refleksijama o filozofiji i književnosti. Potom je napisao još i kontroverzni sentimentalni roman Pierre (1852), pustolovni povijesni roman Israel Potter (1855) s temom iz američke revolucije, zbirku pripovijetki Priče s verande (1856) o društvenim problemima tadašnje Amerike. Roman Sljepar (1857), alegorija o položaju suvremenog čovjeka, opisana kroz putovanje po američkom Zapadu. Zahtjevni oblici njegove proze i sve pesimističnija vizija udaljile su Melvillea od šire čitateljske publike; njegova karijera tonula je u zaborav, a nepovoljne obiteljske okolnosti i psihološke krize obilježile su njegove kasnije godine.
Nije mogao živjeti od pisanja, pa je opet preselio u New York i radio kao carinski službenik. Tada stvara neke od svojih ponajboljih i danas najcjenjenijih pjesama, inspiriranih Američkim građanskim ratom (zbirka Opisi bitaka i vidova rata, 1866). Zaboravljen od publike koju je izgubio zbog svog “mračnjaštva” i pesimizma, doživio je svojevrsni živčani slom i živio osamljenički. Tražeći “duhovnu okrepu”, uputio se na putovanje u Europu i Svetu zemlju i to putovanje inspiriralo ga je za opsežnu filozofsko-religioznu poemu Clarel (1876). Zadnje mu je djelo kraći roman Billy Budd, mornar, objavljen posthumno tek 1924. godine.
Umro je u New Yorku 1891. godine.
No već nakon Melvilleove smrti, interes za njegova djela raste. “Rehabilitiran” je osobito nakon 1920-tih godina, te je do naših dana, osobito zbog Moby Dicka, postao jednim od najvažnijih predstavnika tzv. “američke renesanse” u književnosti i jedan od svjetskih književnih klasika.
