Charles John Huffam Dickens je najpopularniji engleski romanopisac viktorijanskog doba i ranog realizma. Osnivač je socijalnog romana, jer je svojim djelima, često time potičući na reagiranje, ukazivao je na potrebu za društvenim reformama u engleskom društvu, koje je puno siromaštva i nepravdi unatoč činjenici što je Britanija tada politički dominirala svijetom i bila gospodarski najrazvijenija zemlja. Njegov epitaf navodi da je “bio suosjećajan sa siromašnima, onima koji pate i potlačenima”.
Dickens je najranije djetinjstvo proveo u Portsmouthu, a kad mu je bilo tri godine obitelj se preselila u London. Otac mu je bio službenik u mornarici, a obitelj je pripadala donjem srednjem sloju i živjela relativno skromno, ali stabilno. Charles je drugo od osmero djece. Međutim, kad je Dickens navršio dvanaest godina, njegov otac John Dickens zbog trošenja iznad svojih mogućnosti završio je u dužničkom zatvoru Marshalsea u Londonu. Charles je tada morao prekinuti školovanje, živio je s jednom obiteljskom prijateljicom i u tako ranoj dobi već je počeo raditi, najprije u jednoj tvornici laštila za cipele, u nemogućim uvjetima od jutra do mraka. Tada je dobro upoznao siromaštvo i nepravdu u ondašnjem engleskom industrijaliziranom društvu i osobito težak položaj tadašnje radničke klase. Posjećujući oca u tom groznom zatvoru, upoznao se s najgorom bijedom. Dobivši nasljedstvo od svoje bake otac je uskoro oslobođen, obiteljska situacija se popravila, ali je Dickens još neko vrijeme proveo radeći u tvornici, što je roditeljima jako zamjerio. Potom je pohađao školu Wellington House Academy u Londonu, koju opisuje kao izuzetno lošu.
Radio je nekoliko godina u jednom odvjetničkom uredu kao pisar, te konačno kao novinski reporter, prateći sudske postupke, upoznavši tada svu birokratiziranost aparata i nepoštenje sudstva prema siromašnijim slojevima, o čemu će također pisati u svojim romanima.
Godine 1833. u londonskom časopisu Monthly Magazine objavljena mu je prva priča, A Dinner at Poplar Walk. Sljedeće godine proveo je radeći kao politički novinar, pratio je rasprave u parlamentu i putovao Engleskom pišući o izbornim kampanjama. Novinarski radovi i skice čine prvu njegovu knjigu kratkih priča Bozove skice, koja mu je objavljena 1836. godine, kada izlazi i prvi svezak Posmrtnih spisa Pickwickova kluba, humorističkog romana u nastavcima o raznolikim zgodama članova jednog kluba, koji će ga proslaviti. Iste 1836. godine oženio se Catherinom Hogarth, kćerkom svog prijatelja novinara i urednika Evening Chroniclea, s kojom je imao desetero djece.
Sljedećih godina stvara neka od svojih najvažnijih djela: romani Oliver Twist (1837–39), Život i doživljaji Nicholasa Nicklebyja (1838–39), Stara prodavaonica rijetkosti (1840–41), Barnaby Rudge (1840–41) svi izlaze u časopisima u nastavcima i autoru donose veliku popularnost kod publike. Nastavio je uspješno raditi i kao novinar i urednik.
Godine 1842. sa suprugom prvi put putuje u SAD i Kanadu, gdje se zalaže za ukidanje ropstva, a sljedećih godina posjećuje Švicarsku i Italiju. U to vrijeme piše još nekoliko kod publike popularnih djela: Božićna priča (1843), Dombey i sin (1848), David Copperfield (1849-50).
Bogata nasljednica Angela Burdett Coutts pozvala je u to vrijeme Dickensa da zajedničkim naporom osnuju dom za “posrnule žene”, koji će se razlikovati od tadašnjih, u kojima se s njima, kao i sa svim prijestupnicima, postupalo okrutno. Dickens tada postaje odlučni filantrop i utemeljuje, organizira i vodi dom nazvan Urania Cottage. U ovome domu žene su se obrazovale i opismenjavale, tretiralo ih se humano, te ih se podučavalo vještinama zahvaljujući kojima se mogu vratiti na “pravi put”. Sličnim se filantropskim aktivnostima bavio cijeli život, pomažući bolnice i sirotišta različitim karitativnim akcijama.
Godine 1854. objavljuje još jedno svoje slavno djelo, roman Teška vremena, za kojim slijede njegova remek-djela Priča o dva grada (1859) i Velika iščekivanja (1861).
Započevši vezu s glumicom Ellen Ternan rastaje se od supruge 1858. godine, što je za to vrijeme bilo izuzetno skandalozno. Sljedećih se godina počinje aktivno zanimati za paranormalne pojave. Na povratku iz Pariza 1865. preživio je željezničku nesreću, što je bilo iskustvo koje ga je traumatiziralo i inspiriralo za njegovu poznatu paranormalnu pripovijetku The Signal Man, u kojoj željeznički službenik predosjeća vlastitu smrt u sličnoj nesreći.
Godine 1867. po drugi put posjećuje Ameriku, gdje je na turneji javnog čitanja. U Englesku se vraća narušena zdravlja. Umire 1870. godine u 59. godini, ostavivši nedovršenim svoj posljednji roman, Tajna Edwina Droodea. Unatoč drugačijim vlastitim željama, jer u oporuci je tražio skromno posljednje počivalište, pokopan je među velikanima u Westminsterskoj opatiji u Londonu.
* * *
Uzor Dickensu bili su popularni i čitani avanturistički pikarski i gotički romani 18. stoljeća, koje je i sam “gutao” od djetinjstva, te je u svome djelu kombinirao fantaziju i realistično. Prikazujući zaista teško stanje onodobnog engleskog društva, punog siromaštva, očaja i društvene nepravde, u svojim je brojnim romanima izgradio likove koji se doimaju stvarnima. Jedna od najvažnijih karakteristika Dickensova djela jest ironija, humor i satira, osobito što se tiče aristokratskih slojeva i državnog aparata, te sveprisutne korupcije. Dickens dakle stvara na razmeđu romantizma i realizma: likovi su mu često idealizirani, crno-bijeli, a nevjerojatne situacije i složeni “avanturistički” zapleti bave se temama koje su karakteristične za realizam i društveno angažiranu književnost 19. stoljeća, pri čemu je ipak sklon sentimentalnosti i melodramatičnosti. Industrijska metropola London, središnji je “lik” gotovo svih njegovih djela, kako njezina raskoš i bogatstvo, tako i besprizorni slumovi. U gotovo sva svoja djela unio je autobiografsko: osobito u Davidu Coperfieldu, u kojemu prenosi svoja iskustva sa sudova na kojima je radio kao reporter, ali i u svim drugim djelima, uključujući i Olivera Twista, u kojima opisuje teške uvjete u sirotištima, kaznionicama i tvornicama koje je imao priliku upoznati još kao dijete.
Već prvi Dickensov roman Posmrtni spisi Pickwickova kluba (The Posthumous Papers of the Pickwick Club ili The Pickwick Papers, 1837), proslavio ga je kao pisca. Riječ je o zabavnom romanu sa nizom povezanih avantura različitih likova, članova kluba, koji putuju Engleskom u potrazi za neobičnim.
Božićna priča (A Christmas Carol, 1843) Dickensova je sentimentalna i nostalgična pripovijetka izuzetno popularna do današnjeg doba, napisana u vrijeme kada se Viktorijansko društvo vraća starim božićnim tradicijama, ali i kada se uvode novi običaji, koje ova priča djelomično čak i stvara. Priča je također žestoka optužba nehumanog ranog kapitalističkog društva. Cvrčak na ognjištu (The Cricket on the Hearth, 1845) je druga popularna bajkovita i sentimentalna Dickensova pripovijetka sa božićnom tematikom.
David Copperfield (1849-1850) jedan je od najcjenjenijih, a zasigurno najautobiografskiji od svih Dickensovih djela: priča o teškom djetinjstvu siromašnog dječaka siročeta prepuštenog samom sebi.
Priča o dva grada (A Tale of Two Cities, 1859) povijesni je roman smješten u London i Pariz prije i nakon francuske revolucije, te prati nesretne sudbine niza likova kroz ta burna vremena. Roman Velika iščekivanja (Great Expectations, 1860-1861), dirljiva je priča o siročetu Pipu, ispričana u prvom licu, također oštro društveno kritična.
Dickens je svoje romane objavljivao u nastavcima, u časopisima, u tjednom ili mjesečnom ritmu, pri tome često nove nastavke pišući tek nakon što su prethodni već bili objavljeni. (Romani su tek potom objavljivani kao samostalne knjige.) To je vidljivo u njihovim fabulama: Dickens često publiku drži u neizvjesnosti, prekidajući pripovijedanje na najnapetijim mjestima kako bi je pridobio da kupi i sljedeći nastavak priče (tzv. cliffhangers). Prema anegdotama, obožavatelji su na dokovima u New Yorku nestrpljivo iščekivali dolazak novih nastavaka njegovih romana iz Britanije. Reakcija čitatelja ponekad je također utjecala na daljnji razvoj priče, ali je Dickens publiku češće iznenađivao neočekivanim i maštovitim obratima.
Pri tome, Dickens je blisko surađivao s ilustratorima svojih djela, kojima bi u kratkim crtama predočio radnju sljedećih nastavaka, kako bi ilustracije mogle biti spremne na vrijeme. Utjecaj je bio obostran, pa su tako ilustratori svojim radom određivali i Dickensovo pisanje. Brojne od tih ilustracija toliko su uspjele da ih se i kasnije koristilo kao uzor i poticaj kod filmskih adaptacija Dickensovih priča, među kojima se ističu dva klasika britanskog redatelja Davida Leana: ekranizacija Velikih iščekivanja (1946) i osobito Olivera Twista (1948), sa izuzetnom ulogom Aleca Guinnessa kao Žida. Glasovit je i brojnim Oscarima ovjenčani musical Carola Reeda Oliver! iz 1968, te filmska adaptacija istog romana iz 2005. u režiji Romana Polanskog, u kojoj Fagina glumi drugi velikan britanskog glumišta, Ben Kingsley.
Charles Dickens bio je i ostao uzor inspiracija najslavnijim piscima svjetske književnosti. Jedan je od rijetkih pisaca čija se djela do danas stalno, bez prekida, tiskaju i čitaju: preveden je na gotovo sve svjetske jezike, a njegov najprodavaniji roman, Priča o dva grada, prodan je u preko 200 milijuna primjeraka. Djela su mu doživjela preko 180 televizijskih i filmskih adaptacija.
