Anto Gardaš hrvatski je književnik. Pisao je romane, bajke, priče, pjesme radio igre i igrokaze. Rođen je 1938. godine u Agićima kod Dervente (Republika Bosna i Hercegovina). Preselio je s roditeljima u Hrvatsku, u Slavoniju (malo mjesto Velimirovac kod Našica) kad je imao osam godina. U Zagrebu je diplomirao na Pravnom fakultetu, kasnije je bio stalno zaposlen u osječkoj pošti kao voditelj pravne službe. Tim poslom je obitelji i sebi osigurao sve potrebno za život, a cijelo to vrijeme pisao je i knjige – njih četrdesetak. Uz Jagodu Truhelku, Stjepana Tomaša i Đurđicu Stuhlreiter jedan je od najpoznatijih i najčitanijih osječkih književnika za djecu.
Antu Gardaša trajno su zanimala pitanja vezana uz povijest, kao i mogućnost potrage za novim svjetovima i odgovorima na tajne svemira. Najzapaženije i najčitanije njegove knjige vjerojatno su tri koje govore o ovim temama, a povezuju ih isti likovi: Ljubičasti planet (1981.), Bakreni Petar (1984.) i Izum profesora Leopolda (1986.). Ljubičasti planet je znanstveno fantastični roman o posjetu atomskoga fizičara i njegova sina na planet Sanon, čije žitelje muči veliki problem. Ugroženi su od odmetnutih robota s trećega planeta koji su pokorili svoje gospodare, a otimaju sad i Sanonite i kradu im inteligenciju jer je sami nemaju. Sanoniti su odabrali Zemljane da ih zamole za pomoć. Za razliku od Zemljana, oni ne poznaju ubijanje, laganje i druga zla. Žive u veselju, smijehu i igrama koji im produžuju život. Profesor Leo i njegov sin uspijevaju pomoći Sanonitima i vratiti se sretno kući. Knjiga Bakreni Petar na pozornicu zbivanja dovodi dječaka iz Svemira kojega je profesor Leopold spasio i udomio do njegovog povratka roditeljima. Miron, Melita i njihovo društvo Amatera traže i sakupljaju predmete na arheološkim nalazištima na području svoga grada Osijeka, jer je tamo u naselju po imenu Mursa živjela rimska vojska od vremena careva Augusta i Tiberija do vladavine cara Vespazijana. Vrijedni predmeti koje djeca pronalaze i njihov tajnoviti život u društvu Amatera isprepliću se s dramatičnom pričom o dječaku Bakrenom Petru i sudbini njegove planete. Roman Izum profesora Leopolda priča nam kako su Miron, Melita i Bakreni Petar pronašli vremenski stroj profesora Leopolda, te s njime nehotice otputovali kroz vrijeme u 351. godinu – u doba velike bitke za rimski grad Mursu (na kojemu mjestu je puno stoljeća kasnije nastao grad Osijek). Nevolja je u tome što se zbog ratnih okolnosti i izgubljenog povratnog vremenskog stroja djeca možda neće moći vratiti kući, pa za njima u potragu mora krenuti i profesor.
Osim djela znanstvene fantastike, Anto Gardaš napisao je i realistična djela. Volio je tajnovite zaplete i kriminalističku priču, pa je prekrasni park prirode Kopački rit u Baranji povezao s pričom o lovokradicama u romanu koji je doživio i ekranizaciju na filmu (redatelj Branko Ištvančić, 2006.), a naslov mu je Duh u močvari (1989.). Slijedile su Priče iz Kopačkog rita (1993.), a potom priča o dječaku koji deset godina nije znao odakle dolazi i tko su mu roditelji: Filip, dječak bez imena (1994.). Još jednom se vratio ranijim likovima u romanu Miron na tragu svetoga Grala (1995.), a okušao se i u pisanju bajki u zbirci Damjanovo jezero (1996.).
Način na koji je Gardaš najčešće gradio poglavlja svojih romana podsjeća na djela proslavljenog pisca za djecu Ericha Kästnera, čija djela je sigurno dobro poznavao. Na početku poglavlja umjesto naslova u nekoliko natuknica sažima najnapetije dijelove. Te natuknice su i duhovite i tajnovite, pa njima Gardaš želi pobuditi maštu i znatiželju čitatelja. U nekoliko završnih poglavlja odvija se velika završnica i razrješenje svih zagonetki. Glavni likovi ostaju djeca i njihovom zaslugom priča dobiva sretan kraj. U tome smislu je Gardaš sljedbenik klasičnog dječjeg romana. Mala ili veća družina djece (uglavnom dječaka s pokojom djevojčicom) pokreće akciju koja je ključna u djelu. Odrasli imaju epizodne uloge, osim profesora Leopolda. Često se isti likovi pojavljuju u više romana, kako bi se čitatelji mogli zbližiti s njima i iščekivati nove pustolovine.
Anto Gardaš je umro 2004. godine u Osijeku. U njegovu čast 2006. godine ustanovljena je »Nagrada Anto Gardaš« za najbolji dječji roman ili zbirku pripovijedaka na hrvatskome književnom jeziku.
dr. sc. Diana Zalar
