Andrija Kačić Miošić hrvatski je svećenik i pisac koji djeluje u razdoblju prosvjetiteljstva, autor iznimno čitane pjesmarice Razgovor ugodni naroda slovinskoga.
Rođen je 1704. u Bristu kraj Makarske, kao Antun Miošić. Ime je promijenio u Andrija zaredivši se, a prezime Kačić dodaje imenu od 1751, želeći time pokazati svoje porijeklo od te stare i ugledne obitelji. Na školovanje odlazi 1716. u zaostroški samostan čiji je gvardijan Kačićev ujak Šimun Tomašević. Daljnju naobrazbu stekao je, pretpostavlja se, u Osijeku, možda i u Budimu, nakon čega se vraća u Šibenik. Od 1730. do 1735. učitelj je u samostanu u Zaostrogu, a potom deset godina predaje na Generalnom teološkom zavodu u Šibeniku. Pet godina nalazi se u Sumartinu na Braču gdje je od 1747. do 1749. i predstojnik samostana. Posljednje desetljeće života provodi u Zaostrogu baveći se intenzivno književnim radom, gdje i umire 1760. godine.
Prvo Kačićevo tiskano djelo rezultat je njegovih predavanja u sklopu nastave iz filozofije dok službuje u Šibeniku, objedinjenih u knjizi Elementa peripatethica (1752) u kojoj izlaže učenje srednjovjekovnog filozofa Johna Dunsa Scotusa. Kačić u djelu spominje svoje slične radove iz područja logike, fizike i metafizike, ali o njima nema sačuvanih podataka.
Drugo i najvažnije Kačićevo djelo Razgovor ugodni naroda slovinskoga prvi je put objavljeno 1756., a drugo, znatno prošireno izdanje 1759. godine. Sastoji se od epskih pjesama, većinom u desetercima, i kronikalnih proznih zapisa. Djelo je postalo iznimno popularno i do 1826. godine objavljeno je ukupno sedam puta. Radi se o djelu prosvjetiteljskog usmjerenja, namijenjenom podučavanju hrvatskog puka o vlastitoj slavnoj prošlosti i tradiciji. Djelo je nastalo na temelju raznih kroničarskih zapisa s namjerom da se vjerodostojno prikaže izbor događaja o kojima se govori.
Treće i posljednje Kačićevo djelo je Korabljica, objavljeno 1760. godine. Prvi dio knjige govori o zbivanjima od nastanka svijeta do Isusova rođenja, a drugo je niz kasnijih povijesnih događaja do Kačićevog vremena. Čitanost Korabljice bila je također velika te je do 1889. tiskana sedam puta.
Pišući hrvatskim jezikom i koristeći narodni govor te formu narodne pjesme, Andrija Kačić Miošić približio se onom sloju hrvatskog društva slabijeg obrazovanja i najviše pogođenog političkim i ratnim prilikama svoga doba. Kačićeve preporodne nakane naišle su na pozitivan odjek na puno širem prostoru od prvobitno ciljanog (dalmatinskog), a njegove su se pjesme doživljavale kao narodne i nastavile prenositi čak i usmenom predajom.
Tekst prema:
- Andrija Kačić Miošić: Razgovor ugodni (izbor), Konzor, Zagreb, 1996.
